Povodom osme godišnjice od smrti Meha Agovića iz Vrbice, koja je potresla cijelu Crnu Goru i region, srednjiškolac iz Plava Ivan Mitrović iz Gusinja, učenik drugog razreda SMŠ „Bećo Bašić“ iz Plava, napisao je pjesmu koju je posvetio Mehu Agoviću „Smrt Meha Agovića“ uz pomoć svog mentora Senade Đešević.
Ivan Mitrović je za portal Radio Petnjica kazao da saznavši šta se desilo Mehu Agoviću i kada je vidio fotografije ovog slučaja, bio je inspirisanda napiše pjesmu a kako je kazao veoma je emotivan, koju će posvetiti Mehu.
Ivan je učesnik mnogih literarnih konkursa širom Crne Gore. U narednom periodu, sa pjesmom o Mehu će se predstavit na nekim budućim literarnim konkursima.
SMRT MEHA AGOVIĆA
Sve lijepa sela pod Bihorom leže
A Vrbica dama među njima drijema
Kilometre puta obići je teže
Zato teško selu koje Meha nema
Ranom zorom ide poštu svima nosi
Lakim hodom gazi tanano uz brijeg
Kako god je vrijeme Meho mu prkosi
Njega ne omete ni sunce ni snijeg
Nosi Meho poštu čak i do Turjaka
Podaleko jeste a što bi se plašio
Ne plaši se ničeg razbojnika mraka
Nikad nikom nije ni cent omalio
Kad ga neko časti mnogo je zahvalan
Dugo novac skuplja zato se veseli
Za pristojnost njemu niko nije ravan
Svoju trošnu kuću da obnovi želi
Zaslužio jeste i više od toga
Sve svojim poštenjem karakterom radom
Nagradu za dobro već steko kod Boga
Što nikada nikom nije uzeo kradom
Od komšija i roda stalno je prekoren
Što nevjestu mladu Meho ne dovede
Što toliko čeka pa on je ko stvoren
Porodicu svoju na put da izvede
Obećava Meho i stalno se smješka
Prirode je takve nikad se ne ljuti
Iako je mladost bila dosta teška
On to hrabro nosi on o tome ćuti
Bio je jedinac u oca i majke
Surov život tada svemu ga učio
Mnogo rada tegla nemaštine briga
Još se od djetinjstva dosta namučio
Ko zaštitni znak je obraduje vazda
I stare i mlade nikad negativan
Nikome zamjeren nikad se ne čuje
Da je iko ikad bio Mehu kivan
Penzije su danas svi Meha čekaju
Zadovoljno sada trljaju se ruke
I dječica mala kroz prozor gledaju
Znaju da će deda častiti unuke
Danas Meha nema čudno je narodu
Jer on dosad nikad nije zakasnio
Ali se ne ljute svi slute na zgodu
Možda se naš Meho danas oženio
Valahi bi čuli ne bi od njih krio
Bi se veselili jedva dočekali
Jer njima je Meho svima ko sin bio
I posljednji cenat za svadbu bi dali
Opet nema Meha drugi dan za redom
I kućica trošna prazna je još uvijek
Svi se sad već brinu počinju da traže
Panika ih hvata gdje li je taj čovjek
Neki tamni oblak nadvi se nad selom
Svi šapuću strepe ko da slute tugu
Ne žele da misle da vjeruju neće
Da se nešto strašno desilo im drugu
Djevojčica jedna iz škole je pošla
Slučajno uz potok tada pogledala
Pametna je glava brzo kući došla
Da prijavi šta je gredom ugledala
Možda je nekom teško pa je jadan pao
Niko ne pomišlja u san da se sanja
Na časnom zadatku da je život dao
I da leži Meho tu između granja
Jedva ga poznali ruka na grudima
Ključevi od snova stisnuti u ruci
Ledena tišina među svim ljudima
Jer svi su se našli sad u istoj muci
Da se krivac nađe zadovolji pravda
Tužni su bijesni osjećanja razna
Svi samo to žele svima je to nada
Za ovakav zločin dal’ postoji kazna
Ne umire Meho sve je naučio
Kako voljeti ljude hvala mu na svemu
Kako čovjek može biti nepokvaren
Svi koji ga prate rodbina su njemu
I danas Vrbica pod Bihorom drijema
Svaki njen stanovnik još uvijek pati
Teško selu koje Meha nema
Šta je prijateljstvo nikad neće znati
Neki dobri ljudi sakupiše novac
Napraviše česmu tamo gdje je suša
Da napiju žedne u dalekoj zemlji
Da počiva mirno napaćena duša
