Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.
Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike I pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje odgovora osvijetlće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.
Projekt “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE
Pred vama su Adis Balota, potpredjednik SDP-a I Adnan Muhović, bivši predsjednik SO Petnjica, član predsjedništva BS i potpredsjednik SPP-a.
Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?
ADIS BALOTA: Kulturna baština danas je pojam širokog spektra definicija. Predstavlja se kao nositelj identiteta ljudske zajednice, ali i kao važna karakteristika u prezentaciji nekoga kraja. U sredini u kojoj se ja nalazim, žive građani koji pripadaju različitim nacionalnim identititetima. Upravo, takvo bogatsvo različitih kultura, običaja i tradicija predstavljaja jedno neraskidivo jedinstvo, koje pruža veliko bogatsvo u načinu i obliku življenja u takvoj sredini. Iskustvo iz takve sredine, najbolje pokazuje da kultura ne može biti zatvorena u jednom nacionalnom ili državnom okviru, već se ista prožima kako među različitim nacionalnim identitetima, tako i između država regiona. Jasno je, da je upravo takvo širenje i prožimanje osnova za punu ljepotu zajedničkog življenja na jednom prostoru. Međutim, postoji i dalje veliki prostor za unapređenje, što je direktno uslovljeno kako obrazovnim sistemom, tako i izmjenama određenih zakonskih rješenja od države.
ADNAN MUHOVIĆ: Očuvanje vlastite kulture i tradicije je jedna od prvih barikada slobode. Očuvanje kulture sjećanja je vrlo važno za bošnjački narod koji je imao tešku i burnu istoriju. Uvijek govorim da Bošnjaci trebaju gledati na svijet ocima svoje kulture, da se njome ponose. Kada govorimo o odnosu zajednice prema ovim vrijednostima, reći ću da se ovdje u Bihoru dugo radilo i radi na asimilaciji i crnogorizaciji Bošnjaka, što je pogubno i za samu drzavu koja nikako da shvati da se ona najbolje čuva kroz njegovanje autentičnih kultura i interkulturalizam.
Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?
ADIS BALOTA: Lično, podržavam slobodu iskazivanja vjerskih, nacionalnih i ličnih uvjerenja svakog građanina koja su u okviru Zakona države. Iskazivanje takvih sloboda jeste ograničeno slobodama drugih sa kojima dijelimo isti egzistencijalni prostor. Zato, upoznavanje drugih i drugačijh jeste najbolji način za razumjevanje, kako vjerskih i nacionalnih tako i ličnih potreba.
Za mnoge u muslimanskom svetu pa i izvan njega hidžab već odavno nije samo odevni predmet, vće je u zadnje vrijepe postao i modni detalj (pr. Manekenka Halima Aden, koja na velika vrata otvara modne manifestacije i uvodi sasvim drugačiji pogled na modnu industriju). Jedni vide u njemu simbol podčinjenosti i bespravnosti, a drugi mogućnost da se izbegne nepotrebna pažnja i znak unutrašnje slobode. Podržavam nošenje Hidžaba kao lični izbor svake žene. U sredini u kojoj živim, postoji jedan značajan broj građana koji pripadaju drugim naconalnim i vjerskim grupama koji na neki način iskazuju, blago rečeno, nerazumjevanje za žene koje nose Hidžab. Međutim, u zadnje vrijeme, da li zbog većeg broja slučajeva takvih osoba koje se pojavljuju u javnosti i njihovom slobodnom kretanju, da li zbog veće informisanosti lokalne zajednice (preko društvenih mreža i portala), imam osjećaj da su takve osobe sve više i prihvaćene od sredine. Jasno je, da pokrivenost žena nije obelježje samo u islamu, već je to obelježje i kod hrišćana (pr. Časne sestre, monahinje itd…). Znači, opet je razlog ne znanje ili nepoznavanje različitosti i kulture drugih.
ADNAN MUHOVIĆ: Kao musliman, nikada ne preispitujem odredbe islama. Allah nam je naredio izvršavanje svega što je dobro za nas i zabranio nam izvršavanje svega što je loše za nas. Kod nas Bošnjaka se na ovim prostorima ukorijenilo ono što je dato u Kur'anu časnom i u običajima našeg časnog Poslanika a.s. I u Petnjici kao i u drugim Bošnjačkim i muslimanskim sredinama ima ljudi koji pod različitim uticajima različito i nažalost često pogrešno vide neke stvari. Meni lično, veoma je drago da vidim islamski propisno i lijepo odjevenu ženu. Islamski odjevena žena može biti veoma lijepo, s ukusom i moderno obučena. Allah kroz pokrivanje uljepšava vanjski i unutarnji izgled žene. S vana hidžab reflektira nevinost, čistoću, skromnost, stidljivost, mir, zadovoljstvo i pokornost našem Gospodaru.
Hidžab daje definiciju ženstvenosti. Muslimanka treba da bude aktivna, društveno angažovana, obrazovana, da radi na sebi i da unapređuje zajednicu u kojoj živi a ne zatvorena, zarobljena i obespravljena. Hidžab je kruna na glavi muslimanke. Njen ponos i dio njenog identiteta. Naravno, ženi se nikako ne smije ovo nametati ako sama ne želi. Ipak je ovo sredina u kojoj hidžab nije mnogo zastupljen.
Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju) prije svega.
ADIS BALOTA: Ljepota ljubavi i pronalaženje srodne duše i svog životnog partnera je jedan od uzvišenih ciljeva koji daje ukupni smiso postojanja na ”ovom” svijetu. Zato, duboko vjerujem, da svako komentarisanje u negativnom kontekstu ”mješovitih” brakova predstavlja, za vjernike direktno nevjerstvo, a za ateiste, glupost i neobrazovanost.
Poslije svih nemilih događaja u bliskoj prošlosti na našim prostorima, kao i u našem okruženju, došlo je do poremećaja i ovih vrijednosti. Neprihvaćanje sredine za ovakve brakove je bila i reakcija na pomenuta dešavanja. I danas, kod jednog broja stanovnika, postoje takvi narativi i shvatanja. Međutim, mlade generacije koje su odrasle u drugačijem vremenu, sve su više okrenuta zapadnim vrijednostima. Sve više putuju i vide način života kod njihove generacije u inostranstvu, kao i pozitivne vrijednosne koje praktikuju i koje uživaju . Kulturu i shvatanja mladi u dobroj mjeri nasljeđuju od svojih roditelja, tako da je ”vaspitanje” od kuće i dalje ima dominantni uticaj.
ADNAN MUHOVIĆ: Kada je riječ o mješovitim brakovima, ponovo ću reći da ne preispitujem jasnu odredbu islama i u tom smislu. U jednom vjerodostojnom hadisu stoji: “Ženu udaju četiri stvari: njen imetak, njeno porijeklo, njena ljepota i njena vjera”. Iz ovoga možemo zaključiti da je muslimanu naređeno da se oženi muslimankom. Mještoviti brakovi na relaciji muškarac musliman a žena nemuslimanka su mogući samo u slučaju kada žena nije neznaboškinja i kada je spremna da postane vjernica. Brak na relaciji žena muslimanka a muškarac nemusliman je najstožije zabranjen. To je ono što svaki musliman zna ili barem što bi trebao da zna. Kod nas u Petnjici su se oduvijek osuđivali mješoviti brakovi jer se to kosi i sa vjerom ali i sa tradicijom i običajima Bošnjaka. Danas, kao i u svakom drugom segmentu života ljudi, i ova stvar je postala relativna pa imamo dosta mješovitih brakova a to se umnogome odrazilo i na udaljavanje od vjere, običaja i tradicije ali na usvajanje i praktikovanje nekih stvari koji nisu niti u našoj vjeri niti u običajima bošnjačkog naroda. Idealan brak je brak između muslimana i muslimanke i sa tim će se složiti svaki pravi musliman. Kada je riječ o brakovima među ljudima različite nacije, u tom dijelu sa aspekta islama nema odrednica koje bi osporavale takav brak. E, sada tu postoje kulturoloske razlike unutar iste vjere, pa se tako musliman Bošnjak cesto puta ne uklapa sa muskimankom Arapkinjom i obratno. I o tome se može govoriti u smislu asimilacije koja stvara prirodno stvorene razlike izmedju različitih nacija unutar iste vjere.
Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?
ADIS BALOTA: I dalje u značajnoj mjeri ne postoji razumjevanje prema pripadnicima LGBT. I u ovom slučaju se radi o osnovnim ljudskim pravima na izbor i slobodi korišćenja tih prava. Naš obrazovni sistem nije prilagođen navedenom korpusu ljudskih prava koji tretira i pripadnike LGBT. I dalje veliki broj mojih sugrađana ne gleda pozitivno na njihovo postojanje. Pozitivno je, što u zadnjih nekoliko godina, pripadnici lokalne zajednice nemaju izražen veliki stepen agresivnosti prema LGBT populaciji, kao u bliskoj prošlosti , ali i dalje nemaju ni dovoljan stepe razumjevanja. Za ovaj korpus ljudskih prava, pored zakonskog okvira i obrazovnog sistema i dalje postoji problem kod nekih vjerskih organizacija koje na najprimitivniji i agresivan način gledaju na pripadnike LGBT. Upravo, vjerske organizacije plasiraju jedan dobar dio narativa koje usvaja veliki broj stanovnika.
ADNAN MUHOVIĆ: U savremenom drustvu koje je dio novog svjetskog poretka, često se utemeljene u vjeri i tradiciji stvari snažno izvrću i forsiraju se vrijednosti koje su u osnovi devijantne. Odnos nase vjere je vrlo jasan prema homoseksualizmu i u tom dijelu je i moje tumacenje i odnos identican mojoj vjeri. Naravno, ovo podneblje nije plodno za LGBT ni kod drugih naroda, ne samo Bošnjaka. Isti slucaj je i kod Srba i Turaka, pa i kod Crnogoraca itd.
Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima I obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)
ADIS BALOTA: Transparentnos lokalne administracije, kao servisu građana, ogleda se i u stepenu njene digitalizacije servisa kao osnovnom preduslovu za informisanje . Lokalni portali su glavna veza između administarcije i građana. Takvi portali nijesu samo ”oglasne tabe”, sa skupom obavještenja i raznih viejsti, već mjesto spajanja i razumjevanja. Danas je Internet mjesto edukacije, vaspitanja, informisanja, biznisa i čuvanja zdravlja. U mojoj sredini postoji zvanični sajt Opštine koji je u znatnoj mjeri pruža osnovne informacije, ali, što je još važnije, omogućuje i pristup svakom građaninu svojim komunalnim računima i poreskim evidencijama. Na portalu, možete izvršiti razna plaćanja, što znatno pojednostavljuje postupke i olakšava procedure građanima (Lokalni porezi, računi za vodu, smeće..). Nedostatak jeste, korišćenje digitalnih certifikata kako bi građani mogli da predaju razne zahtjeve i dobiju razne odluke ili rješenja od nadležnih sekretarijata Opštine. Cilj treba da bude digitalna Opština, koja će imati znatno manji broj službenika a puno veću trasparentnost, što se ogleda u značajnijem stepenu digitaliazcije svojih servisa
ADNAN MUHOVIĆ: Lokalni administrativni aparat funkcionise solidno. Ljudi su ljubazni i bore se da izadju u susret gradjanima. Medjutim, kada je odnos vlasti prema gradjanima u pitanju, tu ima selektivnog pristupa prema onoj polovini građana koja ne glasa DPS. To je dobro poznato i replika je onoga sto se desava i u drugim opstinama.
SAMIR RASTODER
