Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.
Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.
Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE
Pred vama su Rifat Rastoder, bivši potpredsjednik Skupštine CG i SDP, koji živi i stvara u Podgorici i Azra Jasavić, advokatica, bivša poslanica i funkcionerka Pozitivne Crne Gore.
Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?
RIFAT RASTODER: Slažem se sa vašom konstatacijom da su kultura, običaji i tradicija, ne samo važni, nego i osnovna pretpostavka očuvanja identiteta svake zajednice, odnosno naroda. Naravno, u koliko se gaje i afirmišu u duhu pozitivnih civilizacijskih procesa i jednakosti sa tekovinama svih ostalih sa kojima Zajednica dijeli životni prostor i uslove bitisanja. Svako, pak, hiperbolisanje sopstvenih vrijednosti i tekovina u odnosu na druge, može biti samo podsticaj nastajanju i opstajanju retrogradne svijesti, ponašanja i ideologija.
Nažalost, što se tiče bar institucionalnog odnosa prema ovim vrijednostima i procesima, on je – iz raznoraznih razloga – veoma neartikulisan i bez, gotovo, ikakve strategije. Dakle, nezadovoljovajući i u bošnjačkoj zajednici kojoj pripadam i Crnoj Gori, ukupno.
Ono što je, takođe, veoma indikativno jeste činjenica da se, pogotovo u uslovima kojekakvih predugih ovdašnjih društvenih, političkih i logično – ekonomskih kriza, upravo u ovoj oblasti najlakše pribjegava svim mogućim restrikcijama. Ilustrativan je u tom smislu primjer i Bošnjačkog, a vjerujem i ostalih nasionalnih svjeta(vijeća) u Crnoj Gori, koji bi – po prirodi stvari – trebali biti čvorišta izgradnje i realoizacije politike i najznačajnijih aktivnosti svojih zajednica u ovoj oblasti, a iz državnoh budžeta oni dobijaju tek toliko da pokriju tekuće aktivnosti i primanja sopstvenih administracija.
Na sreću, uprkos svemu, evidentno je da je broj pojedinačnih stvaralaca – istraživača i autora iz ovih i svih drugih oblasti sve vići i u bošnjačkoj zajednici i u Crnoj Gori. I to je ono što ohrabruje i daje nadu da su i promjene u odnosnoj oblasti, ukupno, moguće.
JASAVIĆ: Zajednice koje ne njeguju kulturu, tradiciju i običaje gube autenticni kulturološki identitet. Pojedinci iz zajednice koji ne prihvataju svoje osobenosti u kulturološkom smislu su unificirani prema univerzalnoj globalnoj matrici modernog, za mene neinteresantnog čovjeka. Originalnost i individualnost bazirana na kulturoloskom spoju tradicije, običaja i globalnih modernističkih trendova je dobitna sociološka konstrukcija u oblikovanju licnosti! Najljepsi dio savremenog svijeta jesu pojedinci u autentičnom izdanju nezavisni od slika koje kreiraju komercijalno potrošačko društvo, mediji i društvene mreže! To je potrebno snažnije kroz javni diskurs promovisati, učeći mlade ljude da se sebi raduju u punom prihvatanju sopstvenog identiteta.
Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?
RIFAT RASTODER: Kao prvo, izvorni principi niti jedne vjere, odnosno vjerske doktrine, ne propagiraju nikakva ponašanja. Oni su takvi kakvi su preneseni, a mi – ovozemaljski ih tumačimo i upotrebljavamo na način koji smatramo najprikladnijim, ukoliko je, uopšte, i moguće znati – šta je najprikladnije?
Kao drugo, ja sam pri utisku da ta pojava u Crnoj Gori i nije pretjerano izražena. Nijesam, takođe, zapazio ni izrazito negativan, pogotovu incidentan, odnos prema akterima ovog vida uvažavanje pomenutog principa.
Lično, inače, smatram da uz svo uvažavanje prava na slobodu tumačenja i doživljaja, ni kod upražnjavanja bilo kojeg od sličnih principa, nije dobro previđati da živimo u vremenu i uslovima drastično drugačijim od onog iz perioda Muhameda a.s., ili drugih ne samo islamskih poslanika i vjerovjesnika, te da nije grešno ni drugačije, savremenije, tumačenje istog principa. Tim prije, što je i sam Islam već sa izvornom porukom bio do tada najsvremnija vjerska doktrina okrenuta prije svega relnom životu. Dake, nijesam siguran da bi danas i sam Muhamed a.s. – kada bi kojim slučajem bio u prilici – insistirao na potpunom pokrivanju žena.
JASAVIĆ: Sloboda izbora treba da bude ideal svakog pojedinca. Ravnopravnost polova mora biti standard demokratskog drustva. Sve sto je društveno nametnuto ne mora biti i obavezujuće. Neprihvatljiva su ispunjavanja očekivanja društvene zajednice ako se ona kose sa individualnim potrebama i shvatanjima zena. Najnovija dešavanja u Iranu vezana za ubistvo Mahse Amini su duboka potresla svijet. Snažno sam protiv klerikalizacije društva, patrijarhata i diskriminacije zena. Za razumijevanje, tumačenje i čitanje svetih knjiga potreban je prije svega individualni pristup uz postovanje tradicije i savremenih tokova.Istovremeno duboko poštujem lični stav koji je izraz slobodne žene muslimanke za pokrivanjem.
Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju prije svega)
RIFAR RASTODER: Mješovite brakove smatram pravom na izbor. Bilo ih je i ima ih – manje ili više – u svim vjerskim i nacionalnim zajednicama. Prema raspoloživim saznanjima, nema izrazito negativnog odnosa prema ovim bračnim zajednicama, ni u široj zajednici i sredini. To, međutim, ne znači da nema ni određenih – vjerskih ili nacionalnih predrasuda i, pogotovu, dilema – kako u takvim zajednicama odoljeti ne samo vjerskim i nacionalnim , nego i kojekakvim drugim razlikama i podjelama u širem društvu.
No, u svakom slučaju, kao i u svim ostalim segmentima života, hrabri i voljni nalaze rješenja…
JASAVIĆ: Ne treba imati predrasude prema mješovitim brakovima, jer to je pravo licnog izbora. U mojem okruženju u mješovitim brakovima nije bilo vjerske ili nacionalne asimilacije već istinskog kulturoloskog prožimanja.
Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?
RIFAT RASTODER: Sve je evidentnija i otvorenija javna afirmacija i ovog prava na izbor. U Podgorici, pogotovu, gdje je sve više javnih manifestacija tog prava, kao i institucionalne podrške uvažavanju istog. Uprkos svemu, kao što se da vidjeti, još uvijek je znatno incidenata. A o stanju same društvene svijesti, odnosno šire – društvenog doživljaja istoga, možda i najilustrativnije govori činjenica da je, od svih mogućih, pogrda koje se mogu čuti, čak i na javnim skupovima – „Pederu jedan“, još uvijek, jedna od najfrekventnijih u svim situacijama i prilikama.
Dakle, očigledno će, bar nama na ovim – balkanskim prostorima, trebati još poprilično vremena da se naviknemo na međusobna uvažavanja sa svim mogućim razlikama i shvatanjima.
JASAVIĆ: Kao sto sam i navela, prihvatam slobodu izbora u svakom pogledu pa i u pogledu seksualne orjentacije.
Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima i obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)
RIFAT RASTODER: Funkcionisanje administracije iz upravo minulog mandatnog perioda, konkretno – u Podgorici, gdje živim, kao i njen odnos prema građanima i, uopšte, komunikaciju sa njima, cijenim bitno pozitivnijim od niza prethodnih. Pri utisku sam, naime, da je bila bitno posvećenija životnim potrebama građana i komunikaciji sa njima – posrednoj(elektronskoj), kao i neposrednoj. Riječju, težila je, bar, da bude servis. U datim i sistemskim i društveno – političkim uslovima u kojima lokalne samouprave funkcionišu, to je, međutim – po mojem mišljenju, još praktično i nemoguće.
Prije svega, sistemska regulativa lokalne samouprave nije usklađena sa savremenim procesima i, nadasve, iskustvima lokalnih samouprava razvijenijih demokratskih društava i država. Neka od važnih rješenja su, čak, iz prve polovine sedamdesetih godina minulog vijeka, dakle – još iz perioda Socijalističke federativne republike Jugoslavije. A, možda i najproblematičnija je, naprosto – projektovana finansijska nesigurnost.
Na stranu dodatno nametnuta politizacija i pretvaranje generalno opština u partijske ispostave i centre partijskog zapošljavanja, odnosno ostvarivanja, prije svega, uskopartijskih interesai ciljeva. A sve, na kraju, ponovo plaćaju sami građani od i onako preskromnih prihoda.
JASAVIĆ: Lokalna zajednica u Podgorici jeste u službi gradjana i lično sam zadovoljna sa svi njenim službama, ali uvijek moze biti bolje!
SAMIR RASTODER
