DIJALOG – RASTODER: NE RAZUMIJEM NOŠENJE FEREDŽE KAO OBAVEZU, ALI PODRŽAVAM SLOBODAN IZBOR ŽENE, LATIĆ: TEK KADA SE SRETNETE SA MOGUĆNOŠĆU GUBITKA IDENTITETA AKTIVIRA SE POTREBA NJEGOVE ZAŠTITE

Šerbo Rastoder i Edin Medo Latić

Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.

Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje  odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.

 

Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE

 

Pred vama su akademik Šerbo Rastoder, koji živi i radi u Baru i Edin Medo Latić, uspješni biznismen koji radi u Luksemburgu.

Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?

ŠERBO RASTODER: Ako je tradicija izbor iz najboljeg dijela nasljedja a kultura  promocija i prezentacija istog ,vidljiv je segment estradizacije i u tradiciji i u kulturi ,a to znači pokazati a ne razumijevati, trgovati a ne prodati, pjevati i igrati a sve manje se smijati. Jednom riječju, dominacija prosječnosti unutar neoliberalnog i politički profilisanog konteksta koji ne podstiče stvaranje, nego pokazivanje.

EDIN MEDO LATIĆ: Kultura, običaji I tradicija, za nas koji ne živimo u svojoj domovini I zavičaju, imaju poseban I rekao bih, dragocjeniji I vredniji značaj. Tek kada se suočite sa mogućnošću gubitka identiteta ili kulturne posebnosti, tada se valjda aktivira urođena potreba da se te vrijednosti zaštite. Mi u Luxemburgu, za razliku od ostalih država u kojima žive naši sunarodnici, imamo koncentraciju ljudi na relativno manjem prostoru, što nam omogućava bolju komunikaciju I bolju saradnju. Što smo mi iskoristili kao prednost u našem zajedničkom djelovanju. Mnogo toga smo uradili I radimo na polju promocije I očuvanja našeg Identiteta I vrijednosti koje nas određuju kao narod I zajednicu koja živi I radi u Luxemburgu. Ovo je država koja promoviše poštovanje ljudskih prava I sloboda, različitosti u kojoj živi preko stotinu nacija iz različitih djelova svijeta. Naša zajednica, sa svim onim što nas čini posebnim, zauzima značajno mjesto u životu I kulturi ove zemlje. Posebno bih ovom prilikom istakao rad našeg ZK BIHOR I drugih udruženja I pojedinaca, kroz čije djelovanje smo uradili dosta toga da promovišemo našu kulturu I posebnosti.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?

ŠERBO RASTODER: Islam i njegove prateće manifestacije su takodje potreba da se učini “ vidljivim” u savremenom islamofobičnom svijetu.U tom kontekstu ,ne razumijem nošenje feredźe kao obavezu, ali i te kako podržavam isto  kao slobodan izbor. Bojim se da odnos prema tome ne proističe iz vjere,nego njenog tumačenja.Tu postoje dvije kategorije ljudi, oni koji”  žive” od vjere i oni koji žive za vjeru.To nije pitanje “ mode” nego suštine vjere.

EDIN MEDO LATIĆ: U sredini u kojoj boravim susrećemo različite načine oblačenja kako muškaraca tako I žena. Pokrivanje žena je često  taboo tema, čini mi se iz razloga neznanja Ili neprihvatnja drugih I drugačijih. Moj lični stav je da se ne treba ograničavati ničije pravo na izbor, a posebno ne pravo osoba koje iz ličnih uvjerenja I opredeljenja upražnjavaju svoj način života I oblačenja.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju) prije svega

ŠERBO RASTODER: Mješoviti brakovi su dar ljubavi. Nije mi prihvatljivo takav “ dar” dovoditi u pitanje zbog onoga o čemu ljudi ne mogu odlučivati. Dakle, to što sam rodjen sa identitetom različitim od drugog, nije moj izbor, kao ni izbor te osobe. Ako” ljubav” opredeljuje takav izbor , meni ne bi smetalo, ali ako neko misli da treba postojati “ dekret o ljubavi” ,ne samo da sam protiv toga, nego to sagledavam to kao oblik nasilja prema osobi.

EDIN MEDO LATIĆ: U društvu u kojem boravim I živim, nije rijetka praksa da se susretnu ljudi različite etničke, jezičke Ili vjerske pripadnosti I porijekla koji žive u bračnim zajednicama. Ono što želim da istaknem kao dobru praksu naše zajednice u Luxemburgu, je to što naša omladina relativno, na vrijeme stupa u brak za razliku od našeg naroda u domovini. Da li su razlozi odlaganja stupanja u brak u Crnoj Gori, loši ekonomski uslovi života, neperspektivnost, nesigurnost, ostaje na svima nama da analiziramo I da eventualno djelujemo na rješavanje tih prepreka. Ono što je činjenica, jeste, da imamo sve manje sklopljenih brakova u Bihoru I sve manji prirodni priraštaj. Što treba sve da nas zabrine.

Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?

ŠERBO RASTODER: U sredini u kojoj ja živim ovaj odnos se doživljava dvojako.Jedno je shvatanje o nametnutoj novatoriji koja je u suprotnosti sa praksom i tradicijom i drugo je shvatanje o odbijanju prihvatanja slobode izbora.Lično sam pobornik ovoga drugoga mada bi mogao napisati tomove knjiga o savremenoj( zlo)upotrebi  ljudskih prava.Npr. Pušač ima problema sa konzumacijom u svim navodno uredjenim zemljama pod izgovorim očuvanja zdravlja, dok u mnogim od tih zemalja ljudi jedva čekaju petak ,kako bi se prepustili alkoholu do besvijesti.Zaključak: alkohol ne šteti zdravlju? Ne, profit opravdava sve.

EDIN MEDO LATIĆ: Luxemburg je država koja ima liberalno uređenje I čiji je premijer u istopolnoj bračnoj zajednici. Što na najslikovitiji način opisuje odnos ove države I društva prema ovoj temi. Ono što imam kao lični stav I lično uvjerenje u vezi ove pojave je moje pravo da kao slobodno biće promišljam I iznesem svoj stav. Stav temeljim na principima tradicionalnog poimanja porodice, koja je zajednica muškarca I žene I čije najveće bogatstvo su djeca. Ja kao roditelj sam najbogatiji čovjek. Šteta je što se u medijima vrlo malo govori o porodici I vrijednostima porodice.

Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima I obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)

ŠERBO RASTODER: Živim u opštini ,gdje je to, za razliku od mnogih drugih administracija uredjenija i odgovornija.Niti jedna vlast na ovim prostorima nije u “ službi gradjanina” jednostavno zbog toga ,što gradjani ne posjeduju svijest o tome, da biraju,a vlasti ne shvataju da su oni izvori njene ( ne)moći,nego vlast umišlja da posjeduje moć nezavisno od gradjana.

EDIN MEDO LATIĆ: Zemlja u kojoj živim I u kojoj imam svoj biznis, je primjer kako se treba javna uprava odnositi prema svojim građanima. Administracija u Luxemburgu je osmišljena I funkcioniše kao servis građana. Službenici se edukuju, a to pokazuju I kroz rad, da budu na usluzi građanima I u mnogim segmentima je opštenje sa administracijom, kako lokalnom, tako I onom na državnom nivou jako olakšana I u velikoj mjeri brzo I efikasno. Mogli bi dosta toga da prenesemo I u našu domovinu I zavičaj. Možda da u skorijoj budućnosti organizujemo neku vrstu studijske posjete naših službenika iz Petnjice u neku od opština u Luxemburgu, što bi moglo da bude dobra prilika da se prenesu dobre prakse u našu opštinu.

SAMIR RASTODER