Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Dan bošnjačke nacionalne zastave obilježava 11. maja, shodno odluci Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori i predstavlja nacionalni praznik Bošnjaka ma gdje god oni živjeli. Poštujući tradiciju, običaje, vjeru, jezik i kulturu Bošnjaka u Crnoj Gori ali i širom Zapadnog Balkana i Evrope želim da im ovaj dan donese puno ličnog i nacionalnog ponosa i prosperiteta u očuvanju duha, multikulture i jačanju svih ličnih i identitetskih ali i građanskih vrijednosti. Pod zastavom Bošnjaka rađali su se nastajali ali nažalost ginuli i umirali neki od najvećih sinova vašeg naroda. Zato ovaj dan ima posebnu težinu i značaj za Bošnjake i ne samo za Bošnjake već i za sve druge narode koji vas poštuju i uvažavaju i sa vama dijele zajedničke prostore. Vaša sveta zastva je vaš svetionik, orijentir, putokaz i bedem u svim lijepim ali i onim teškim vremenima. Crna Gora ona lijepa građanska i multietnička ima danas puno lijepih razloga da sa vama proslavi vaš nacionalni praznik da u duhu i mudrosti lijepih riječi i poruka vas nesebično podrži ka svim vašim putevima i uspjesima. Zato iskreno želim da vam čestitam vaš nacionalni praznik ispunjen što zajedno dijelimo iste vrijednosti i prema Crnoj Gori i Evropi i svijetu. Sa velikim poštovanjem za sav vaš doprinos koji ste dali u izgradnji jedne ljepše i bolje Crne Gore na svim poljima. Ponosan na sve ove godine koje smo zajedno učinili ljepšim i dragocjenim u očuvanju kulture i vašeg nacionalnog identiteta. Povodom dana Bošnjačke zastave 11. i 12. maja u Petnjici, Rožajama i Plavu biće organizovana promocija panorame savremenog pjesništva Bošnjakinja Crne Gore: ,,Lirska hedija” koju su priredili: Božidar Proročić i Dijana Tiganj. Jedan od najvećih intelektualaca i boraca za Azerbejdžan Mammad Amin Rasulzade jednom je lijepo zapisao: ,,Zastava koja je podignuta nikada neće pasti” Zato vam ovaj put poklanjam odlomak iz stihova legendarnog i neponovljivog Bihorca, Ćamila Sijarića
…Ima na nebu jedna zastava.
Nad svima nama stoji.
Ne zna se ko je u ruci drži, ali
Bog nije.
Kad prođe toliko i toliko ljeta,
I puno, puno kasnije,
Zastava će ispasti nekome iz ruke
I tad će da bude kraj svijeta.
Ali zastava dosad
Ne pada,
Do sjena
Njena
Na nas ljude.
(Odlomak iz pjesme Ćamila Sijarića ,,Pade iz neba ovan”)
