“Na taj dan samo želim da budem živ sahranjen”!
Postoje ljudi kojima je život ubio smrt. Ali, postoje i oni kojima život i smrt zajedno pješače.
Na današnji dan, prije 38 godina sa ovih prostora je otišao čovjek koji je hodajući ovim dunjalukom, onako markantan, slikao svojim dijelom lik ljudskosti i dostojanstva. Čovjek koga su ubijali ljudi zvjeri, ali čovjek koji je uvijek nosio štit dostojanstva.
Lijep ko slika, črst ko dijamant, kičmen ko egipatske piramide. Pokušavali su da to poruše, da bar malo potkopaju, ali, on je znao je da je život majka smrti.
Ono što je ostavio je ono što su samo izuzetni mogli ostaviti – Istinu, dostojanstvo, čast, junaštvo, mehramet, saosjećajnost, poštovanje, etičnost, empatiju i ljubav prema čovjeku.
Dugo te nema ovuda, ali, tvoje djelo i ona tvoja prkosna mahalska šetnja sa ogrnutim mantilom preko ramena, kroz špalir ljudi, i dalje traje.
Dragi oče, bio si jedini čovjek koga su poštovali i prijatelji i neprijatelji.
PREUZETO SA FB PROFILA ENESA HODŽIĆA
