Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Petnjica taj maleni dragulj sjevera Crne Gore je 11. avgusta 2023. godine, nastavlja tradiciju kulturne galaksije kroz prizmu X Bihorskokog kulturnog ljeta čiji su organizatori Festival Zvičajne staze i Kazivart. Na promotivno-edukativnoj trbini sa nazivom Alhemija sevdaha i veče nagrađenih pisaca učestvovali su: Prof. dr Naka Nikšić, i književnici: Braho Adrović, Hafiza Džanković, Božidar Proročić, Safet Sijarić, Refadija Abdić, i mlade pjesnikinje. Program je briljantno vodila književnica Rebeka Čilović. Ova značajna i dragocjena manifestacija započela je u 20. časova u Divan bašči. . Program KazivArt i Zavičajne staze podržao je Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.
Književnica i moderator Rebeka Čilović u uovodnoj riječi je pozdravila sve prisutne posebno predstavnike Bošnjačkog vijeća, dijaspore, direktora Ratkovićevih večeri Kemala Musića, direktora CEKUMA-a, Salka Lubodera, Salema Canovića ispred Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.
Uvodno izlaganje je imala: Prof. dr Naka Nikšić koja je govorila o Alhemiji sevdaha koja između ostalog ističe sljedeće: ,,Sevdalinka kao jedna forma koja je zastupljena u istraživanjima kako književnosti tako i iz muzike je ipak nedovoljno istražena. Tu se javlja niz nekih pitanja. Jedno od njih je đe je linija razgraničernja, između svih ljubavnih pjesama kod Bošnjaka i same sevdalinke. Da bi dali odgovor na ovo pitanje prvo moramo da se osvrnemo na sam korijen riječi sevdalinka ona potiče od riječi sevda koja se može naći u: arapskom, persijskom, osmanlijskom i modernom turskom jeziku. Na ovim jezicima riječ sevdalinka znači: crnu žuč, melanholiju, tugu, požudu, ljubav i ljubavnu bol. Sevdalinka jeste ljubavna pjesma i to nije pjesma koju mi pjevamo kada smo mi sretni i kada smo ispunjeni ljubavi. To je pjesma o nekoj ljubavi koja je bila neostvarena nepotpuna, postojala je neka prepreka i sevdalinka je nastajala u takvim trenucima razgraničenja. Sevdalinnka je simbol kulture i identiteta Bošnjaka i kao takvu treba je zaštiti a kroz zaštitu i proučavati, prenositi na mlađe generacije putem obrazovanja, popularizacije kroz različite festivale, koncerte, emisije i njegovane tradicionalnog načina izvođenja; to jest sviranja na tamburama, sazu, dvostranoj, trostranoj sandžačkoj tamburi i takođe pospješivanje umjetničkog stvaralaštva inspirisanog sevdalinkom kao i stvaralaštva u popularnoj muzici. Sa posebnim aspektom na institucije koje moraju da zaštite sevdalinku.”
Nakon izlaganja Prof. dr Naka Nikšić, Istaknuti književnik, Braho Adrović napravio je svoj lični kratak osvrt na vrijednosti sevdalinke o čemu je rekao: ,, Prvobitni alhemičari su pokušavali da miješanjem različitih metala naprave zlato. Nijesu uspjeli. Pokušavali su da miješanjem raznih sastojaka naprave eliksir vječnosti. Nijesu uspjeli. Identičan ishod je i sa pokušajem da se pronađe kamen mudrosti. Jedino su tvorci sevdalinki od prefinjenih osjećanja i riječi uspjeli da naprave ,,suvo zlato”. Polazeci od toga za mene je sevdah i sevdalinka najuzvišenije, najcistije, najkompletnije i najnježnije i najiskrenije ljudsko osjećanje ljubavi ptetočeno u pjesmu. A to uzvišeno ljudsko osjećanje ljubavi takoreći u sebi nosi i radost i ushićenje i čežnju, ali i tugu bol i tragičnost, kao stalne pratilje. I upravo stoga nije ni čudo što je sevdalinka za svoj razvoj našla najplodnije tlo u Bosni i Sandžaku, odakle se sa odrađenim modifikacijama proširila na skoro čitav Balkan. Dovoljno je podsjetiti se ,,Žutih dunja iz Stambola”.Pa ima li čiste ljudske duše kad čuje tu pjesmu da ne ,, padne u sevdah”. Pa ja i dok ovo zborim i pišem osjećam miris žutih dunja i miris jedne ljubavi koja se tragično okončala… Nakon kratkog izlaganja pročitao je dvije svoje ljubavne pjesme i to: Uzaludna pjesma i Godine. Rebeka Čilović je nakon Braha Adrovića predstavila mlade pjesnikinje i to: Minea Kožar sa pjesmom Proplamsaj duše; Samra Ličina sa pjesmom, Jedne noći u Parizu; Dalila Agović sa pjesmom Nikad ti neću oprosti odlaske i Elvisa Latić Plakala sam te noći zajedno sa kišom.
URUČENJE NAGRADE FESTIVALA ZAVIČAJNE STAZE-BIHOR
Rebeka Čilović je istakla da su žiri čine: Prof. dr Aleksandar Radoman, Prof. dr Naka Nikšić i književnica Adisa Bašić. Prof. dr Naka Nikšić je pročitala obrazloženje žirija: ,,Među pričama koje su ušle u najjuži izbor bilo je zaista vrijednjih ostvarenja, što je žiriju otežalo rad na odabiru najboljih. No polazeći od propozicija konkursa žiri je cijeneći sve nijanse izabrao tri priče koje su na tematskom, stilskom ili kompozicijom planu najuspjelije. Među pričama koje su ove godine ušle u najuži izbor bilo je zaista vrijednih ostvarenja što je žiriju otežalo rad na odabiru najboljih, no, polazeći od propozicija konkursa, žiri je cijeneći sve nijanse izabrao tri priče koje su na tematskom, stilskom ili kompozicionom planu najuspjelije. Pored četiri nagrađene priče u užem krugu su se po broju bodova našli i sljedeći tekstovi: „Majka“ – šifra: „Nana“ (Senada Đešević), „Vreća soli“ – „šifra: 103d56cg“(Gordan Čampar), „Kolijevka“ – šifra: „Krug“ (Nataša Žurić), „Ako se ikad sretnemo, upaliću, nek gori“ – šifra: „GMKSLP“ (Goran Radoičić), „Edina i Euridika“ – šifra: „Hiperboreja“(Ljubeta Labović) i „Tuđa nafaka“ – šifra „Telal“(Ervin Spahić)… Svaka ocjena kvaliteta podrazumijeva izvjesnu subjektivnost, ali smo se trudili, svako ponaosob, dati ocjene i dobiti zajednički rezultat koji će na adekvatan način reprezentovati ovogodišnji konkurs. Svaka ocjena kvaliteta podrazumijeva izvjesnu subjektivnost ali smo se trudili svako ponaosob dati ocjene i dobiti zajednički rezultat koji če na adekvatan način reprezentovati ovogodišnji konkurs. U većini priča povezani su prošlost i sadašnjost, imaginacija i realnost smješteni u različitim geografskim kordinatama i vremenima, ali i obilježeni atmosferom bihorskog prostora. Očigledna je rukopisna raznolikost koja svjedoči da su autori sa različitih adresa iz regiona pokazali bliskost i želju da kroz literalni fokus istaknu težnju ka multietničkom skladu toleranciji i njegovanju vrijednosti karakterističnih za naznačeni socio-kulturni ambijent. Posebnu pažnju privlače fascinantni likovi žena junakinja brojnih priča čije su sudbine obilježene krutim uzusima patrijahalne sredine dobile literalno ubjedljivu formu.
Nakon iščitavanja odluke žirija Rebeka Čilović je pozvala Dina Račića da pročita imena nagrađenih da ih pozove kao i donatore nagrada.
Nagradu za autentičnost pripovijedanja dodjejulje potpredsjendik Bošnjačkog vijeća Bejto Šahmanović, Safetu Sijariću. Bejto Šahmanović je čestitao Sijariću rekavši: ,,Da će Bošnjačko vijeće nastaviti da podržava bošnjačke književnike gradeći mostove kulture i prijateljstva.” Dino Račić je pročitao obrazloženje žirija za priču ,,Kako se udala strina Hatka luda zafrkantka” pripovjednom tehnikom skaza data je duhovita, vrcava isposvijest strine Hatke o prosidbi i udaji za njezina Halka. Strina Hatka je živopisna junakinja prikazana u prvom licu raskošnim narodnim jezikom i komičnim prosiedeom ova duhovita starica rekapitulira svoje ljubavno iskustvo i opisuje izbor životnog saputnika. O muškarcu kojeg voli junakinja govori sa smijehom ona ga u isto vrijeme skida sa trona prikazuje u neugodnim situacijama ali i osjeća jaku privlačnost prema njemu. U obrazloženju žirija se ističe: Priče koje su zavrijedile nagradu Festivala Zavičanje staze-Bihor 2023. godine na literalno uvjerljiv način reprezentuju istorijski i socio-kulturni milje bihorskog kraja iako vješto uklopljenje u prepoznatljivi društveni i istorijski kontekst one su istovremeno i autentična svjedočanstva o sudbinama ljudi koje je bitno odredilo iskustvo granice.
Safet Sijarić nakon primanja nagrade ističe: ,,Osluškivao sam emocije, beskrajne priče rodnog Bihora. Ovo je više priča strine Hate nego moja ja sam samo uspio da prenesem taj trenutak vječnosti na papir i da mu dam posebnu dimenziju ljepote. ”
III Nagradu osvojila je priča Božidara Proročića ,,Gost je svetinja” nagradu je uručio Esmir Rastoder ispred udruženja Zavičanjo udruženje ,,Bihor naš zavičaj” iz Švajcarske. Esmir Rastoder je tom prilikom izjavio: Čestitam dobitnicima u ime Zavičajnog kluba-Bihor iz Švajcarske sa iskrenom željom da i budućnosti bude još dobrih priča inspirisanih rodnim krajem.
U obrazloženju žirija se ističe: Oslanjajući se na starobalkansko predanje o gostu kao eamanaciji priča ,,Gost je svetinja” u maniru klasične linearne realističke priče govori o bivšem oficiru osmanske vosjke Omer-begu koji sljedeći moralne uzuse sredine iz koje je ponikao otvara vrata porogonjenom neznancu Dervišu Skopljaku pokazuje mu bezbjedan prolaz pred potjerom i gine štiteći mu odstupnicu. Svedene naracije jednostavnog stila uz istaknuti moto Musafir je svetinja ova priča osvjetljavajući jednu od ključnih etičkih normi bihorske sredine u čije je ime dostojasntveni Omer-beg spreman da žrtvije vlastiti život. Ali i fizički onemoćali Omer-beg ne djeluje samo u ime opštih etičkih princima on u odmetnutom mladiću vidi nekadašnjeg sebe i spašavajući ga proživljava svoju herojsku prošlost.
U svom ličnom doživaju sam istakao: ,, Večeras smo se okupili u Alhemiji Sevdaha i večeri nagrađenih pisaca Festivala priče Zavičajne staze – Bihor a ima li ljepšeg mjesta večeras od ovog da podijelimo sve naše utiske inpirisane snagom kulture i pisane riječi. Petnjica je godinama zaredom zborište i saborište pisaca, ljudi od duha i intelektualnih vrijednosti zahvaljući Festivalu kratke priče, odnosno njegovim osnivačima… Zahvaljući tome Petnjica postaje važno i prepoznatljivo mjesto na mapi kulturnih i umjetničkih dešavanja u Crnoj Gori i regionu. Poput kulturnih i urbanih metropola, tokom julskih i avgustovskih dana u Petnjici ćete sresti poznata imena književnosti, umjetnosti i javne scene sa prostora Zapadnog Balkana i Evrope. Festival kratke priče je eklatantan primjer demetropolizacije kulture – u malom mjestu se mogu dešavati vrijedni kulturni događaji. Bihor taj magični kraj darovitih ljudi sa kog su potekli brojni slavni pisci čija riječ uvijek iznova odzvanja i podsjeća nas na jednu lijepu sintagmu ,,Bihor je svijet, svijet je Bihor”. U Bihoru postoji, na neki način, kult govorenja, lijepe riječi i ljekovitog pričanja. Kao što je drevni i mistični Makondo, isnpirisao Markesa, tako je i Bihor inspiracija i omiljena destinacija brojnih pisaca, koja nas mami i navodi da se pero u mastilo umoči i da počne ta magija koja traje. Svi mi u sebi nosimo svoj zavičaj, svoj sopstveni Bihor. To je ona magija iznad života natopljenog našim emocijama to je uzvišen prostor u kojem se susreću nasleđe, običaji, priče, poezija, unutrašnje i lične borbe. Meša Selimović lijepo kaže o zavičaju: Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet nasleđa, istorije i cjelokupnog životnog iskustva vezanog za svoj kraj. Generacije i pokoljenja traže i nalaze u zavičaju arhetipske slike svoje genealogije, starozavjetnih predanja, iako niko ne može vjerno da zamisliti naše pretke dalje od tri pasa ili ti koljena. Jedan izraelski pjesnik je zapisao: Čovjek je samo kopija svog zavičaja, a T. S. Eliot kaže: Zavičaj je tamo odakle izviremo. Veliki pesnik Gete rekao je da čovek sve duguje zavičaju. Zato nek ova noć i Festival Zvičajne staze u Bihoru traju nek uvijek i iznova probljeskuju svojom ljepotom i bogastvom riječi. Zahvaljujem se posebno svim organizatorima, našoj dijaspori svima onima koji su podržali da ovaj Festival traje i opstaje na radost svih poslenika kulture. Ja lično posebno se zahvaljujem Safetu Sijariću koji mi je pomogao da moja priča dobije autentični oblik. Hvala vam svima u ime nas nagrađenih pisaca i nek magija Bihora živi i traje onako kako to najlepše zvuči kroz prizmu kulture i pisane riječi.
II Druga nagrada je dodijeljena Hafizi Džanković za priču ,,Sabitovica” u ime Bošnjačkog donatorskog fonda Luksemburg a obratio se i uručio nagradu Enver Rastoder koji je istakao sljedeće: ,,Neka vas magija priče vodi Bihorom, a Bošnjački donatorski fond će kao i mnogo puta do sada podržavati sve značajne institucije, pojedince, manifestacije a posebno mlade pred kojima je budućnost.
U obrazloženju žirija se ističe: Drugo mjesto pripalo je priči Sabitovica ova priča se izdvojila se uvjerljivošču likova čvrstom kompozicijom i dobro odabranim dramskim napetim trenutkom smrtnog časa jednog od aktera. Govorna karakterizacija likova je uspjela jezik dočarava sandžački kraj. Priča afirmiše univerzalne ljudske virijednosti kao što su: poštenje, marljivost, slobodoljubivost a stavlja ih iznad fizičkog izgleda i etničkog porijekla. Ljubavni odnosi između dvoje ljudi prikazani su afirmativno kao kompeksan, ravnopravan pun nježnosti i razumijevanja.
Hafiza Džanković u svom obraćanju je izjavila: ,,Odnos ljudi prema projektu Zavičajne staze-Bihor koji nam je u nasljeđe ostavio Ćamil Sijarić je itekako dragocjen. Svaki naš zavičaj je po jedan Bihor. Đe se god nalazimo postoji taj osjećaj zavičaja. Na kraju je Hafiza Džanković pročitala je dio zapisa o zavičaju Ćamila Sijarića.
I Prva nagrada je dodiljena Refadiji Abdić za priču ,,Reza” od strane Zavičajnog kluba Bihor-Luksemburg a nagradu je uručio istaknuti književnik i privrednik Remzija Hajdarpašić. Remzija Hajdarpašić je izjavio: U ime Zavičajnog kluba-Bihor iz Luksemburga čestitam prvonagrađenoj i čestitam i ostalim laureatima. Remzija Hajdarpašić je istakao ulogu i značaj Zavičajnog kluba-Bihor u očuvanju kulture i identiteta Bošnjaka. Kroz dane Bošnjačke kulture i kroz reviju Bihor širimo tu plemenitu misiju očuvanja i promocije ne samo naših iseljenika već i svih dragulja našeg rodnog kraja.
U obrazloženju žirija se ističe: Priča ,,Reza” prem da donosi poznati motiv o zabranjenoj ljubavi vješto je uklopljenja u socio-kulturni kontekst bihorske sredine. Priča o ljubavi dvoje mladih koje razdvajaju klasne razlike poslužila je kao osnova za kompleksnu studiju mentaliteta patrijahalne zajednice u kojoj su ljubav i život podređeni strogim normama sredine a svako kršenje tih normi izaziva teške porodične traume društvenu izolaciju i tragične posljedice. Centralni likovi ove priče su dvije žene majka i ćerka čiji su dijametralno životni izbori obilježile njihove sudbine. Posebna vrijednost priče je razruđeni stil koji donosi bogastvo autentične leksike bihorskog govora vješto uklopljen u skladnu strukturu priče
Prvonagrađena Refadija Abdić ističe: ,, Djetinjstvo u Bihoru me odredilo za cijeli život da niđe onako ne mogu da pripadam cijela. Mirisi rodnog kraja i dobročinstva ljudi su me uvijek pratili na tim stazama. Sve moje priče nastale su u tih devet godina one su istinite vraćaju me u djetinjstvo u kasnim noćnim satima. Vjerujem da će Zavičajne staze da traju dugo i da žive jer su utabane a već kada su utabane po njima je lako koračati. ”
Na samom zatvaranju Festivala Zavičajne staze jedna od njenih utemeljivača Mirsad Rastoder je izjavio: ,,Kultura je osnova za ljudski život. Ako je država zaboravila sjever mi ne smijemo. Figurina koja je zaštitini znak a koja je stara 5000 godina govori nam koliko je kultura važna. Daju mi i nadu i snagu ove mlade poetese i ljudi okrenuti kulturi a iskreno i duboko vjerujem u budućnost koju želim svi da zajedno gradimo. Jer Bihor je samo jedan svetionik na planetarijumu ovog našeg dunjaluka. ”
