Opština Petnjica je poznata po plodnom zemljištu i kao takva idealna je za uzgoj različitih poljoprivrednih kultura. Nedaleko od Petnjice, porodica Muratović, već dugi niz godina, uspješno se bavi poljoprivredom, a imaju i oko pedeset ovaca i petnaest krava.
Fejzo Muratović, poznatiji pod nadimkom Feko, koji gazi 68. godinu, kaže da voli da radi i da ga jedino rad održava svojim. Doprinosi svom gazdinstvu, iako je u poznim godinama. Posebno mu je pri srcu što je njegov najmlađi sin Merlin Muratović odabrao da nastavi porodičnu tradiciju i bavi se poljoprivredom.
“Ima dosta posla oko poljoprivrede, imam četiri sina, ali ovaj što je sa mnom, Merlin, sve postiže. Supruga i j smo u godinama, podrška smo, pomognemo koliko možemo. Odabrao je da se sa mnom bavi stočarstvom i zajedničkim snagama doprinosimo. Kažemo sloga kuću gradi, nesloga razvaljuje“, kaže Feko.
On je jedan od rijetkih iz Bihora koji je uspio održati svoju porodicu na okupu. Četiri sina ostala su u Petnjici, oženjeni su i imaju svoje kuće i porodice.
Muratovići posjeduju svu potrebnu mehanizaciju za bavljenje poljoprivredom, a kako kažu, kupovali su je isključivo od svojih sredstava.
Kao nedostatke, porodica Muratović ističe slabu podršku od lokalne samouprave. Kažu da nema sluha za prave poljoprivredike, a navode kao problem i niske premije na stočni fond, dok susjedna država, Srbija, kako navode, ima znatno bolje premije od Crne Gore.
“Što se tiče lokalne uprave, nit’ nas posjećuje, nit’ nas pita možemo li i kako ćemo… Gledam izlaganja ministra poljoprivrede gospodina Jokovića, oni bi da podižu i podrže poljoprivrednika koji posjeduje ili jednu kravu ili nijednu, a mi što posjedujemo po petnaestak krava, ne kažem za sebe, već za cjelokupne ozbiljne poljoprivrednike, slabo se nama pruža podrška i interesovanje. Jedne prilike kada su davali jagnjice u lokalnoj upravi, preko projekta od strane Ministarstva ovdje, tada sam posjedovao osamdeset ovaca. Ja kažem mom sinu hajde da pišemo, dvadeset, trideset jagnjica, uđem u kancelariju kažu mi- Feko, ti to ne možeš da uzmeš, to dajemo početnicima u poljoprivredi, onim koji ne posjeduju stočni fond. I oni ih daju njima, a onaj ih potjera na pijac za mjesec, dva i proda ih sve. Zbog toga sam malo na Ministarstvo ogorčen, trebaju poljoprivrednici da se posjećuju i da se upitaju da li im treba pomoć. Bogu hvala, nama sad za sad ne treba, radimo, trčimo, stvaramo, proizvode prodajemo i tako… Što se tiče premija i one su jako male, gledao sam prije nekoliko dana emisiju Agrosaznanje, prilog sa Pešteri, gdje ljudi pričaju o premijama u Srbiji koja je znatno veća premija na stočni fond nego kod nas“, kaže Feko.
Merlin je želio da bude veterinar, završio je veterinu, ali u nedostatku posla u Opštini Petnjica, odabrao je da nastavi porodičnu tradiciju i, kako kaže, nije pogriješio u tome.
“Završio sam veterinarsku školu, položio Državni ispit, odradio pripravnički, mislio sam da budem veterinar, bila su razna obećanja od strane mnogih ljudi vezano za taj posao, no na kraju se ispostavilo da nema ništa od toga. Odabrao sam da nastavim porodičnu tradiciju sa svojom suprugom. Poljoprivreda nije lak posao, tu ima dosta rada, pogotovo tokom ljetnjeg perioda, kad se livade kose i skuplja sijeno, ali od nečeg mora da se živi, rad održava čovjeka, može skromno da se živi od poljoprivrede, ne da se obogati…“ priča nam Merlin Muratović.
Takođe na ovom gazdinstvu prije nekoliko mjeseci požar je odnio štalu sa velikim brojem sijena i bala i izazvao veliku materijalnu štetu, ali su Muratovići uspjeli brzo da obnove.
Cjelokupnu emisiju, možete pogledati na našem YouTube kanalu Radio Petnjica.
ERIS BABAČIĆ
