Jedna od najagilnijih Bihorki u borbi za bolju Petnjicu svakako je i pravnica Kalina Adrović Vulić. Sa njom smo razgovarali o rastu Petnjice u proteklih deset godina kao i o tome gdje smo zatajili a gdje možda nešto dobro i uradili. Razgovarali smom i sa književnicom Rebekom Čilovićem i dobrili zaniljive odgovore.
RP: Najjači utisak o Petnjici u deceniji za nama
KALINA ADROVIĆ VULIĆ: Najači utisak u deceniji za nama nakon dobijanja status Opštine, je da se očekalo dosta a da se dobilo malo.. Odrasla samu Petnjici prije dobijanja status Opstina, sve je bilo drugacije i urbanije. Naša OŠ” Mahmut Adrovic” je iznjedrila dobre i uspješne generacije koje su u beranskoj čuvenoj gimnaziju “Panto Mališic”, kao i drugim srednjim školama, zavredjivala poštovanje i time je naša škola bila visoko kotirana.
Sve to je ostavljalo upečatljivu sliku da u Petnjici žive, vrijedni, dobri i časni ljudi kojima su svi putevi bili otvoreni.U tom periodu uslovi nisu bili nimalo laki, putovanje do Berana u zimskom periodu nije bila prepreka da odustanemo od cilja koji su nam roditelji, nastavnici iz naše škole prezentovali. Iz tog perioda, kojeg ja gledam kao ” SREĆNI PERIOD” izabrali smo puteve koji se prostiru po našoj Crnoj Gori, a u srcima smo nosili našu Petnjicu jer nam je ista bila odskočna daska da stanemo na svoje noge, da pokažemo svima da znamo, možemo, umijemo dati kvalitetan doprinos kako državi nam Crnoj Gori tako i našoj Petnjici. Nazalost, dobijanjem statusa Opštine naše novije generacije su većinom birale neki drugi put koji je išao van granica Crne Gore. Nisu generacije krive, krenuli su ka boljem I ugodnijem životu, jer nisu, po mom skromnom mišljenju, imali jasne smjernice počev od smjernica osnovnog obrazovanja pa nadalje. Mišljenja sam, da, novo nastala Opština, nije ulila nadu da će tu imati ugodan život, sredjeno školstvo, zdravstvo, urbanizovanu sredinu sa jasnim ciljevima, urbane mogućnosti za normalan život, iz razloga jer su glavne teme u toj maloj varošici bile političke konatacije, ko pripada kojoj partiji, ocjenjujujući ljudske karaktere po pripadnisti partijskoj itd. I naravno u takvoj atmosferi sreće nema I ako je u Petnjica imala kapaciteta da su je vodili pravi ljudi da bude prestižna Opština u Crnoj Gori.
Možda će me mnogi osuditi i početi sa kritikama kako sam otišla iz Petnjice pa mi je lako sada pričati..Neću se ljutiti na osude iz razloga jer ne mogu svima dokazati da sam uvijek bila spremna dati svoj doprinos u razvoju moje Petnjice, nastaviti putem gdje je stao moj OTAC, ali nažalost nije urodilo plodom, jer čelnici nisu imali sluha. Ovo upućuhem predsjedniku Opštine Samiru Agovicu, da li se stidi obećanja koje je dao 2016. godine, (da će projekat biblioteke koja nosi ime Kadrija Adrović, koja broji preko 5000 knjiga, u kojoj bi se pored čitanja knjiga, organizovale obrazovno kulturne manifestacije, koje sam mu licno predocila da cu raditi u cilju obrazovanja djece iz Bihora),obezbijediti adekvatnu prostoriju i istu osposobiti za rad! Obećanje ludo radovanje..Eto jedan od vrlo upečatljivih dokaza da Agoviću, riječ ništa ne znači, da ga ne zanima osnovno obrazovanje djece u Petnjici, gdje sam lično bila spremna da dam svoj maksimalan doprinos da moja djeca iz Petnjice budu vidjena, čuvena, da podstaknem njihove talente, trud, rad, da imaju jasne puteve da oni trebaju našoj državi Crnoj Gori,našem Bihoru, našoj Petnjici a da turistički idu mimo naših granica ili u posjetu familiji koja živi u dijaspori..Ne, ono osnovno sto djeca trebaju imati, u novoj Opštini nije adekvatno omogućeno, već trovanje podjelama kroz pilitičke partije, mogućnošću malverzacija u raznim djelatnostima, što trenutno oslikava sami centar Petnjice..
Slika centra Petnjice je po mom skromnom mišljenju, slika povratka statusa opština. Sve mimo urbanističkog plana, tj.malvezarcijske dozvole od stane nadležnih. Katastrofalna organizaciona struktura u Opštini..Loše definisane nadležnosti i ustaljena praksa, prebacivanja odgovornosti je odraz današnje Opštine.Blago rečeno anarhijski sistem koji će ipak morati neko sposobnoji da dovede u red.
REBEKA ČILOVIĆ: Pitati nekoga ko je emotivno vezan za Bihor o utisku u deceniji za nama ili godini je tesko, jer ostati objektivan moras, a prosto ti tesko da kazes da pomaka nema. Petnjica postaje prostor koji ostaje bez ljudi i to trajno vise to nije sporo, i jedino je sigurno da ce biljeziti u buducnosti vece siromastvo Sada bas nema veze hoce li ko da ulaze u taj kraj, jer i da zeli iluzorno je. Kome ce to da sluzi?
RADIO PETNJICA: Kako biste opisali trenutnu situaciju u opštini Petnjica u pogledu iseljavanja stanovništva i može li se i kako zaustaviti
KALINA ADROVIĆ VULIĆ:Iseljavanje stanovništva se jedino može zaustaviti, novim čelnicima Opštine Petnjica, sa jasnim ciljevima, bez obećanja, nego realizcijom istih.
REBEKA ČILOVIĆ: Petnjica je jedan nevjerovatan magiski zapis. Rijec u kamenu, zaledjeno vrijeme u kome prici nema kraja. Ne vjerejem da se procesi mogu zaustaviti, jer su mladi pametniji od onih koji su mislili da ce ih neogranicenim vetom na poslove, egzistencije, stanove uciniti poslusnima i zadovoljnim ziteljima ove mahlene opstine koja samo sto se stvorila vec je ostarila. Ne vjerujem vise da ima iko ozbiljne planove da se migracija smanji. Ide li to politickoj eliti u prilog, da li ikome pa i Petnjici trebaju mladu ljudi, pametni, sposobni…rekla bih da ne
RADIO PETNJICA: Koje kapitalne projekte smatrate ključnim za dalji razvoj opštine Petnjica
KALINA ADROVIĆ VULIĆ: Novi menadžment Opštine, novi projekti..Predlaganje kapitalnih projekata u ovom momentu, ovoj menadžerskoj postavi je samo gubljenje vremena I čašćavanje ideje koja bi otišla u džepove pojedinaca..
REBEKA ČILOVIĆ: Varosici koja nema autobusku stanicu, koja nema trafiku, koja nema dobru infrastrukturu, pa su zaseoci i sela odsjecena od Berana i Rozaja po nekoliko mjeseci, varosica koja nema uspostavljene servise za pripadnike trece generacije, ciji sinovi i kceri iz Luksemburga, Njemacke, Belgije mole i novce ne zale da neko podje i obidje njihove stare…e u takvoj opatini je bas tesko pricati o kapitalnim investicijama. Krupna rijec koja Petnjici ne donisi nista.
RADIO PETNJICA: Kako ocjenjujete trenutnu zaposlenost u opštini i koje mjere smatrate potrebnim za poboljšanje situacije
KALINA ADROVIĆ VULIĆ: Ovo sam već odgovorila kao loša organizaciona šema, prebacivanje nadležnosti I bjezanje odgovornosti i nepostovanje zakonske procedure
REBEKA ČILOVIĆ: Koga cemo zaposliti ako mladih, poletnih, obrazovanih ljudi nema? Stvoriti uslove, animirati uspjesne Bihorce puna ih je Crna Gora i Evropa da ulazu i vrate se. Kako? To je zaista tesko pitanje koje gotovo da i nema odgovor, jer se radilo sve suprotno. Cesto smo im slali poruku Srecan vam daleki put! I gle cuda toliko su daleki da se vise povratak ne nazire.
RADIO PETNJICA: Kako biste opisali ekonomske parametre opštine Petnjica i koje biste promjene predložili za unapređenje ekonomske situacije
KALINA ADROVIĆ VULIĆ; Ekonomski parametri se odokativno mimoilaze, mišljenja sam, jer su u pitanju malverzacije I manipulative.. Promjene idu iz korijena, prijedlog nebi dala onima koji su uspjeli da od dobijanja statusa Opstina žmure pred svakim problemom, iseljavaju stanovništvo i od Petnjice su napravili ” PRŠNJAVU SPAVAONU OD BETONA”
REBEKA ČILOVIĆ: Ja zaista nijesam ekonomski analiticar i tesko mi je da zborim o temama koje mi nijesu bliske ni uhu ugodne. Parametri, statistike, kvartali i rezoni jednoj pjesnikinji malo znace, ali znam da treba i moze bolje. Treba pitati one koji kreiraju politike, a nas pustiti da pjevamo, jer neko to mora iako je i to vrlo cesto okarakterisano kao suvisno, dosadno… Kultura, knjiga i bice rjesenja.
RADIO PETNJICA: Koje su najveće izazovi s kojima se suočava poljoprivreda u opštini Petnjica i kako ih rješavati
KALINA ADROVIĆ VULIĆ: Poljoprivreda se suočava sa nedostatkom finansijskih sredstava! Zasto? Zbog političkih podjela, malverzacija, manipulacija, radi sitnih ličnih interesa..
Nema se sluha I volje da se svim poštenim Bihorcima koji žele da se bave poljoprivredom, pomoći , boriti se za njihove interese kako bi bili prepoznatljiva Opština u Crnoj Gori u dijelu poljoprivrede, stočarstva, zemljoradnje. jer zaista posjedujemo prirodne resurse.
REBEKA ČILOVIĆ: Rala, volovi, konji… Ta vremena su prosla. Nijesam sigurna ( neka mi neko ne zamjeri ako sam pogrijesila) da sam vidjela poljoprivrednika iz Petnjice da svoje proizvode promovise i prodaje na internetu.
S.R
