Miloš Radulović sa svojom porodicom u mjestu Ćafanadomak Podgorice proizvodi i prodaje domaću lubenicu. Ako je ne proda 50 centi po kilogramu, biće kaže, u minusu.
“Mi smo ođe zadovoljni cijenom, jer mi ođe držimokonstantnu cijenu, tri godine niti spuštamo nitipodižemo. Što se tiče ostalih proizvođača sigurno oništo su na veliko, zbog uvoza i tih stvari su lošijeprošli”, rekao je on za Televiziju E.
Niska otkupna cijena, suša i jake vrućine samo su nekiod problema sa kojima su se ove godine suočiliuzgajivači lubenice. A takva je situacija bila kodproizvođača iz Tuzi i Zete, kod kojih takođe dionezadovoljan cijenom otkupa.
“Cijene su bile mizerne ove godine, ja mogu reći falaBogu, da se zahvaljujem javno imam dobru saradnju saVolijem njima sam svako kilo prodao. Moj rođeni brat je dao lubenicu na šlepere, nije imao tu sreću kao ja da izvuče nešto, on je dao od šest do osam centi pokilogramu, nije imao tu sreću da izvuče nešto. Ne samomoj brat nego većina u Crnoj Gori ove godine”, kažeDavid Camaj uzgajivač lubenice iz Tuzi.
Kada je riječ o izvozu, Bosna i Hercegovina je zemljakoja je otkupila najviše lubenice, a prije samo mjesecdana poslanik Milan Knežević zahvaljivao je Aleksandru Vučiću što je, kako je Knežević rekao, zahvaljujući njemu Srbija otkupila crnogorskulubenicu.
Zbog problema sa kojim su se ove godine suočilipoljoprivrednici neke su lubenice ostale neubrane, a neke prodate po niskoj otkupnoj cijeni. Velika suša ivisoke temperature, ali i jako niska otkupna cijena, zavećinu nedovoljna da isplate svoje troškove, zadali suim nevolje.
“Nemamo neku veliku parcelu, potrudili smo se da pokrijemo dosta voća i povrća da bude što manjeizloženo suncu, a veliki proizvođači su teško to moglida izvedu jer je godina užasno užasno vruća”, objašnjava Miloš Radulović.
Zvanični podaci Uprave carina, kada je riječ o izvozu,pokazuju da je van granica Crne Gore otišlo oko dvije ipo tone lubenice.
“Najviše lubenice izvezeno je u Bosnu i Hercegovinu, skoro milion i po kilograma za 2