LJUBLJANA: U ALMANAHU “OZIRANJA/OSVRTANJA” TEKSTOVI SELME I REMZA SKENDEROVIĆA

Ovih dana je u Ljubljani izašla knjiga  Oziranja:Osvrtanja, koju je na slovenačkom i crnogorskom jeziku izdao Kulturni centar crnogorskih društava Slovenije uz finansijsku podršku Ministarstva dijaspore Crne Gore i Javnog fonda Republike Slovenije za kulturne djelatnosti.

U skladu sa svojim osnivačkim ciljem je Kulturni centra odlučio da svake godine izda neku vrstu almanaha sa prilozima pozvanih autora, koji bi napisali nešto što bi bilo zanimljivo za čitaoce u Sloveniji i u Crnoj Gori, nešto što bi povezivalo obje države. Među autorima su Selma Skenderović i Remzo Skenderović, porijeklom iz Trpezi.

Tako da je u skladu sa takvim opredjeljenjem izašla prva knjiga, koja je nazvana OSVRTANJA. Za nju so priloge napisali zasl. prof. dr. Vladimir Osolnik, mag. Slobodan Rakočević, mag. Lenart Šetinc, dr. Pedja Ašanin Gole, Selma Skenderović, student i književnica, Remzija Cucak, prof. književnosti, pukovnik Miha Butara, veliki crnogorski domoljub Veselin Lakić te publicista i književnik, Remzo Skenderović.

Autori nisu samo crnogorskoga porijekla, nego su to i naši slovenački prijatelji, kojima je Crna Gora na neki poseban način blizu. Teme, koje pisci obrađuju su, so povezane sa državom, gdje živimo i sa  matičnom državom, što daje dodatni pečat ideji štampanja ove knjige.

Nakon predgovora, koji je napisao Remzo Skenderović slijedi tekst dr. Pedje Ašanina Gole problematizuje pojam osvrtanja, i piše: ,,

Osvrtati se ne znači samo obnoviti sjećanje, nego se sukobiti sa izazovima, uvidjeti, mudrost proteklih odluka, i značenje puta, koji smo prešli.  Osvrtanje je svesni akt reusmjeravanja pogleda, u kojem se za trenutak udaljimo od sadašnjosti, da bi pogledali u stranu, nazad u prošlost ili napred u budućnost.”

Zaslužni prof. dr. Vladimir Osolnik se osvrće na Crnu Goru kod Slovenaca, i kaže: »Južni Sloveni su bili međusobno u starim vremenima, kada su sudbinu određivala, znači njihov jezik i njihova krvna povezanost, jako povezivali. To, važi i za današnje Crnogorce i Slovence, ipak nas noviji geografski, istroiski i literarni pisani izvori, i naučna djela uvjeravaju, da nas povezuju brojne činjenica, na primjer jednaka stara slovanska imena, patronimi, toponimi, hidronimi.«

I u Osvrtanjima nastavljamo sa projektima traženja crnogorskih stvaralaca u Sloveniji. Među takve spada i Vladimir Vlado Ćetković, koji se bavi problematikom izvornog zavičajnoga govora. Na tu temo je izdao tri knjige: Naušečenje, Pozdrav rodu, in Nema ig na svijet. Na njegovo stvaranje s eu ovoj knjizi osvrće Veselin Lakić.

Remzo Skenderović se je preko priče o vodi, vodama i  prijateljstvu sa umjetnikom u ovoj knjizi osvrnuo na slikara Skenderja Bajrovića. Uz primjedbu da sam nije umjetnik, prepoznaje u bojama slika svojega prijatelja Skenderja Bajrovića i vlastito djetinjstvo i odrastanje, boje gusinjskih i bihorskih proplanaka te odsjeve kosa i sjenokosa, pa i boja skopskih rijeka: Vardara, Treske, Lepenca; pa i boja slovenačkih rijeka: Save, Ljubljanice, Krke in Soče, koje su obojici blizu.

Selma Skenderović,dobitnica nagrade Urška za najbolju mladu književnicu Slovenije osvrće se na priseljeničku književnost v Sloveniji, često povezanu sa identitetom autor, prilagađanje autora novoj sredini, stvaranju među svijetom matične države i države useljenja.

 

Mag. Slobodan Rakočević se u osvrtanjima osvrće na vladavinu prava i pravni red, načelo zakonitosti i pravnu sigurnost sa nezavisnim pravosuđem. Poziva na razmišljanje o važnosti vladavine u konkretnom društvu.

Mag. Lenart Šetinc analizira ulogu medija, tradicionalnih i konvergenntnih, o iskrivljenoj slici u javnom mnijenju, zbog laži i poluistina, zloupotrebe informacija, preko priča, javnih nastupa, novinskih članaka, radiskoga izvještavanja – ukratko, na društvene pojave, koje ugrožavaju demokratiju. Upozorava na potrebu sistemskog obrazovanja ljudi, što politici ne odgovara

Miha Butara se osvrće na zanimljiv način Crnoj Gori iz vlastitih iskustava.

Remzija Cucak, prof.književnosti iz Sarajeva, rodom iz Gusinja se osvrće na više od 30.godina rada najstarijega crnogorskoga društva v Sloveniji – Zavičajnoga društva Plava i Gusinja Izvor. Popisuje najvažnija dostignuća i ljude, da priča o Izvoru nikada ne ode u zaborav.

Naslovnu stranu je oblikovala arh.Sandra Hrovat, a prevode je uradio Pedja Ašanin Gole.