Na poziv Kulturnog i sportskog društva Sandžak iz Kamnika, pozorište Divan iz Petnjce je 06.12.2024 gostovalo u Sloveniji u sklopu kulturne manifestacije Ispod vela zaborava. Predstava Hasanaginica je odigrana u velikoj sali Doma za Kulturu Kamnik. Mladi glumci predvođeni profesorom Rehom Ramčilovićem su putovali čitavu noć i zbog određenih poteškoća na EU granici su u Sloveniju stigli tek u kasnim jutarnjim satima. Međutim, njihova mladost i želja da evropskoj publici pokažu koliko vrijede im je dala snagu da već u 18h nastupe pred prepunom salom Doma za kulturu.
Tekst drame je napisao književnik, omiljeni, višedecenijski prosvjetni radnik Reho Ramčilović, čija inspiracija su bili stihovi najčuvenije narodne pjesme u Bošnjaka- Hasanaginice. Teks drame se sastoji iz precizno odmjerenih dijaloga, ukrašenih bihorskim narodnim govorom, upletenim u suptilne osjećaje ponosa, prkosa, ljubavi i bola.
Pred očima publike su se ređale četiri scene, pripremljene do najsitnijih detalja. Svaka scena je započela i završila tako da je svo vrijeme držala pažnju publike. Hasanagu glumi petnjički gimnazijalac Elvan Hodžić, koji na jedan nevjerovatno lak način prenosi bol i razočaranje Hasanage zbog gubitka voljene žene.
Smirenost u glumi, teatralne pauze i čist govorni izraz krase ovog mladog i talentovanog glumca. Zvijezda predstave j, bez ikakvog razmišljanja, lijepa Samra Ličina koja je obula nanule glasovite Hasanaginice.
Još jedna srednjoškolka, koja bi đačku klupu mogla odmah zamijeniti pozorišnim daskama. Njena emocija je izbrisala granicu između glume i stvarnih osjećaja. Ona na bini plače i proliva suze baš kao što je i legendarna Hasanaginica plakala za svojim sirotanima. Publika nije mogla ostati ravnodušna već se je gromoglasni aplauz prelivao iz sale po ulicama Kamnika. Djecu raztrganu između dva roditelja u predstavi glume Ema Kršić, Neira Ličina, Edin Adrović i Anid Muratović.
Svako od njih je ostavio poseban pečat i dodao predstavi prefinjeni ukus. Svoj dio predstave su izuzetno tačno i sigurno odradile i jenđe Elisa, Sara i Ajla Muratović. Lean Ličina se odlično snašao pod fesom Mehmed haberbaše i sporednog đevera dok je sandžačka zastava bila u rukama barjaktara, simpatične Emine Ramčilović.
Visok stas i pravi begovski glas je Erolu Rastoderu pomogao da publici predstavi autentičnog Pintorović bega, brata nesretne Hasanaginice. Publika nije mogla vjerovati da to što vide i čuju jeste proizvod Bihora, male ruralne sredine na periferiji Crne Gore i Sandžaka.
Mnogo veće i bogatije sredine bi bile sretne da imaju takve umjetnike i veličine poput petnjičkih amaterskih glumaca i tekstopisaca kova Reha Ramčilovića. Mnogo puta tražimo bisere po cijelom svijetu a ne vidimo da su oni zapravo tu, ispred nas.
Pozorište Divan iz Petnjice zaslužuje pomoć, prije svega finansijsku pa onda i pohvalu za promociju kulture i tradicije, jer ono to zaista zaslužuje. Oni su u Kamniku bili dostojni ambasadori kulture bošnjačkog naroda, Bihora, Sandžaka i cijele Crne Gore. Neka nas po dobru, po njima, prepoznaju.
Sefadin Korać
