Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Svaki moj odlazak na sjever Crne Gore nosi sa sobom posebnu dozu uzbuđenja i radosti, jer ti susreti sa dragim prijateljima — počevši od Petnjice, preko Plava, pa sve do Gusinja — kriju u sebi onu jedinstvenu čaroliju iskrenog prijateljstva, trajanja i međusobnog poštovanja. U tim trenucima isprepliću se niti ljubavi, povjerenja i multikulturalnih veza sa našom braćom i prijateljima: Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima, Srbima i svima onima koji svojim prisustvom obogaćuju ovo raznovrsno kulturno tkanje koje je lijepo poput starih ćilima.
Svaki susret postaje priča, svaka riječ izgovorena u tim razgovorima gradi mostove koji se ne ruše lako a svaki gest oslikava toplinu duše ljudi sa śevera. Te priče, koje nastaju u snazi prijateljstva, odišu čistoćom i trajanjem — baš kao kristalno bistre vode rijeke Popče, modro plava širina Plavskog jezera, neukrotiva snaga Lima i veličanstvena moć Prokletija. Svaka pośeta kao da je iznova povratak svim našim korijenima, to su susreti nastali u razumijevanju i ljubavi prema ,,drugome i drugačijem“.
Śjever je prostor đe se duše susreću, đe se priče ispisuju snagom prijateljstva i đe priroda u svojoj gotovo nadrealnoj ljepoti, daje ton svakom razgovoru i svakom trenutku. U śećanjima se prepliću slike i osjećaji — nostalgija, poštovanje i divljenje prema ljudima i krajevima koji su iznjedrili toliko intelektualaca, doktora, profesora, akademika, umjetnika i književnika. Te emocije teško je uobličiti riječima, jer one nisu samo doživljaji već dio mene, utkani u svaki susret, svaku priču i svaki osmijeh. Śever Crne Gore je kraj đe se razumijevanje i međusobno poštovanje važni u životu. Taj osjećaj traje, poput rijeka i planina koje vijekovima svjedoče našim pričama, našim snovima i našim zajedničkim vrijednostima ali i nadanjima u multikulturalnu i ljepšu Crnu Goru svih nas.
PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ U PETNJICI (19.12. 2024)
Dolazak u Bihor, (četvrtak) u njegovo srce – Petnjicu, uvijek nosi posebnu čar. Tamo đe se u rijeku Popču slivaju vode brojnih planinskih izvora, pritoka i rječica, đe priroda ispisuje svu svoju ljepotu i đe se pisana riječ doživljava kao lijek za dušu a likovna umjetnost poput bihorskog ćilima oslikava svaki kutak prostora. Petnjica je mjesto đe se toplina prijateljstva osjeća na svakom koraku a susreti sa dragim prijateljima uvijek ostaju urezani u sjećanju.
Promocija knjige „Bošnjaci i ja“, održana u sali Centra za kulturu Petnjica, započela je u 18 časova u pravom „muhabetskom“ duhu, kako volim reći – razgovorima sa ljubavlju i poštovanjem izlazak ove vrijedne publikacije je podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore. Organizator i izdavač knjige bio je upravo Centar za kulturu Petnjica, na čelu sa Sinanom Tiganjom, koji je ujedno preuzeo ulogu moderatora večeri. Njegov uvod bio je srdačan i nadahnut, postavljajući ton cijelom događaju.
Profesor Veljko Đukanović u svom ličnom osvrtu na knjigu, ukazao je na njen značaj i bogatstvo sadržaja. Posebno je istakao raznovrsnost ličnosti, manifestacija, eseja i osvrta koji knjigu čine izuzetno vrijednom. Naglasio je da ona ne govori samo o akademskim veličinama već i o sasvim običnim ljudima, čija je svakodnevica neraskidivo povezana sa ovim krajem.
Tokom promocije, kroz razgovor sa Sinanom Tiganjom, odgovarao sam na brojna pitanja vezana za nastanak ove publikacije. Govorio sam o motivima koji su me podstakli da napišem ovo djelo i o njegovom značaju za međusobno razumijevanje i poštovanje. Naglasio sam da ova knjiga simbolizuje povezanost generacija, služeći kao svjedočanstvo vremena i jedna od primjera za očuvanje naše zajedničke bogate kulturne i multikulturalne tradicije. Ona je podśetnik na značaj razumijevanja, zajedničkog nasljeđa i vrednovanja različitosti koje nas obogaćuju i čine jedinstvenima.
U završnoj riječi, predśednik opštine Petnjica, Samir Agović, osvrnuo se na značaj multikulture, dijaloga i uzajamnog poštovanja, naglasivši da su upravo ti temelji ključni za očuvanje identiteta i napredak zajednice. Istakao je koliko je važno da drugi autori, kroz svoja djela, vide i prenesu ljepotu, tradiciju i duh Bihora i Bihoraca čuvajući pri tom autentičnost njegove istorije i kulture. Agović je istakao da je Bihor simbol zajedništva, različitosti i otvorenosti prema svijetu, takođe da književnost ima moć da te vrijednosti prenese budućim generacijama. Njegove riječi bile su jedan od putokaza na dalju afirmaciju kulturnih potencijala ovog kraja, ali i izraz zahvalnosti svima koji kroz umjetnost doprinose očuvanju i promociji bihorske baštine.
Veče je završeno uz snažne aplauze i riječi zahvalnosti koje su odzvanjale salom, stvarajući toplu i emotivnu atmosferu. Ova promocija pored toga što je bila značajni kulturni događaj poslala je i snažnu poruku o prijateljstvu, razumijevanju i trajnim vrijednostima koje nas povezuju.
PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ U PLAVU (20.12. 2024)
Dolazak u sami Plav, (petak) mjesto đe se izvorište rijeke Lim susrijeće sa veličanstvenim trovršjem planina Visitor, Čakor i Prokletije, nosi u sebi ne samo prirodnu ljepotu već i duboko ukorijenjenu priču o istoriji, kulturi i identitetu. To je prostor đe je snažna riječ Huseina Bašića oživjela stradanja i nadanja Bošnjaka, dok je ruka Ibrahima Rekovića kroz slike i priče ovjekovječila najljepše bisere Plavsko-Gusinjskog kraja. Ovđe, u ovom jedinstvenom spoju prirode i tradicije, svaki trenutak odiše autentičnošću i nostalgijom.
Susreti sa prijateljima – Redžematovićima, Markišićima, Feratovićima Kneževićima, Purišićima, Canovićima, Jasavićima, Redžepagićima i mnogim drugim plemenitim porodicama ovog kraja – uvijek su ispunjeni toplinom, gostoprimstvom i nesebičnom podrškom. Njihova priča, kao i priča ovog podneblja, utkana je u svaki kutak Plava, od modrozelenih voda jezera do oštrog planinskog vazduha, koji nosi dah prošlih vremena i obećanje budućih dana a snijeg koji nas okružuje pokazuje čistoću ne samo planina već i duša.
Biti dio kulturne manifestacije u Plavu a posebno promocije knjige „Bošnjaci i ja“, predstavlja ne samo čast već i odgovornost promocija je započela u 17 časova. Ova knjiga, jednim svojim dijelom, svjedoči o onome što krasi ljude ovog kraja – snazi zajedništva, nepokolebljivosti duha i neprolaznoj ljepoti njihovog kulturnog nasljeđa. Ovđe, đe se likovna umjetnost i pisana riječ prirodno stapaju sa veličanstvenim pejzažima, svaki trenutak postaje priča za sebe a svaka priča nosi univerzalnu poruku o ljudskosti, ljubavi i poštovanju prema Bošnjacima.
U prvom redu sjede visoki predstavnici Islamske zajednice Crne Gore – imami i mualimi: Jasavić, Musić, Cecunjanin. Njihovo prisustvo budi u meni duboko poštovanje prema svemu što predstavljaju – čuvarima vjere, tradicije i duhovnosti ovog kraja. Profesor Veljko Đukanović govori o značaju ove publikacije, ističući ogromni trud i rad uložen u nju. Svaka njegova riječ osnažuje ośećaj da je ovaj rad vrijedan, potreban i značajan za očuvanje naše zajedničke prošlosti i kulture. Moj promoter i intelektualac posebnog kova, Salko Luboder, vodi razgovor sa mnom. U jednom trenutku, dok čitam uvodnu priču posvećenu rahmetli stradalom prijatelju Muju Hodžiću, suza zaiskri u oku. Emocije me preplavljuju dok razmišljam: Šta li je s našim prijateljima iz Srebrenice? Koliko je priča poput Mujove ostalo neispričano i nezapisano, koliko boli skriveno ispod tereta zaborava?
Tu u sali Centra za kulturu velikana, koja nosi ime Huseina Bašića, nastaje muk. Govorim o svojim pogledima na braću i prijatelje Bošnjake o njihovoj snazi, trajanju i nepokolebljivosti. Ośećam se kao glasnik ne samo svojih misli već i śećanja na one koji su kroz stihove, slike i priče gradili duh ovog kraja. To veče je za pamćenje. Imao sam ośećaj da su svi plavsko-gusinjski velikani riječi, stihova i likovne umjetnosti bili sa nama, makar u duhu. Njihovo prisustvo ośećalo se u svakom trenutku u svakom pogledu ispunjenom poštovanjem prema onome što predstavljaju. Emocije su snažne dok mi brojni ljudi prilaze, čestitaju, fotografišu se i traže da im potpišem knjigu. Ośećam ponos – ne samo zbog svog rada već i zbog ljubavi koju su ljudi ovdje pokazali prema pisanoj riječi. Ovo je bio težak, ali radostan trud.
Iz Plava je i čestiti efendija Fuad Čekić, čovjek duboke mudrosti i duhovnosti, čije riječi nose težinu znanja i iskrenosti. Njegov izuzetan osvrt na moju knjigu „Bošnjaci i ja“ predstavlja ne samo analizu već i emotivnu podršku, duboko ukorijenjenu u razumijevanju vrijednosti koje ova knjiga nosi. Efendija Čekić, svojim promišljenim i nadahnutim riječima, ne samo da je dao značaj mom radu već je svojim osvrtom doprinio da poruka knjige dobije novu dimenziju – onu koja prelazi granice vremena i prostora. Njegov glas, poput Plava, odjekuje snagom duhovne i kulturne baštine.
U sebi razmišljam: Plav je vjekovima živa knjiga, stranice ispisane pričama o hrabrosti, stradanju i nadanju, pričama koje su preživjele vrijeme i postale svjetionik za generacije. To je mjesto đe priroda govori jezikom vječnosti – rijekama koje neumorno teku, planinama koje prkose nebu i tišinom koja nosi mudrost prošlih vjekova. A ljudi, ljudi Plava, govore jezikom duše – iskrenim riječima, toplim osmijesima i plemenitošću koja odzvanja daleko izvan ovih granica. Plav je svjedočanstvo da ljepota nije samo u onome što posjedujemo, već u onome što nosimo u srcima. Plav je poetski zapis utkan u srce Prokletija, utkan u dubine duša koje su ga oblikovale i zbog kojih ga volim. Plav je i prošlost i budućnost, trenutak i vječnost, simbol i snaga, riječ i obelisk. On je svjedočanstvo prolaznosti i trajanja, mjesto đe se vrijeme zaustavlja da bi podsjetilo na ono što je bitno – ljepotu prirode, dubinu misli i snagu pisane riječi i duha. Plav je harmonija svega što je ljudsko i uzvišeno, ogledalo koje reflektuje našu unutrašnju težnju ka savršenstvu. On je iskra koja probljeskuje koja spaja korijene sa nebom, svjedok svih naših snova, nade i ljubavi. Plav je plemenita ideja, filozofija života, sve što vrijedi čuvati i voljeti jer u njemu prepoznajemo i sopstvenu suštinu.
PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ U GUSINJU (21.12. 2024)
Subota je, dan promocije moje knjige „Bošnjaci i ja“ u Gusinju, gradu čija prošlost odiše veličanstvenošću i borbom, smještenom na razmeđima karavana i država, istorije i sudbine. Gusinje, grad đe su paše i učenjaci stolovali, slali poruke mudrosti i odlučnosti, čuvali granice i gradili temelje duhovnog i kulturnog nasljeđa. Tu, đe je velikan Zuvdija Hodžić, istinski rizničar gusinjsko-plavskog vilajeta, ispisao neka od svojih najboljih djela – od prve zbirke pjesama „Na konaku“ preko romana „Davidova zvijezda“ do mnogih drugih djela. Gusinje je grad đe su musafiri i gosti oduvijek dočekivani i ispraćani sa toplinom koja dolikuje domaćinima ovog kraja, osjećam se kao među svojima.
U Centru za kulturu, doček me ispunjava radošću. Srdačnost direktorice Lejle Balić, toplina moje gusinjske braće Dženadina-Džeka Radončića i Irfana Derviševića, svaka riječ i osmijeh prenose snagu prijateljstva i zajedništva. Gusinje, sa svojim bogatim nasljeđem i velikim ljudima, podsjeća me na moć kulture, riječi i međusobnog poštovanja. Promocija u ovom gradu je potvrda povezanosti, razumijevanja i trajnih veza koje se iznova grade u sjenci veličanstvenih Prokletija.
Moj promoter, Salko Luboder, započinje veče uvodom o knjizi „Bošnjaci i ja“, ističući njenu jedinstvenost i značaj. Naglašava da je ovo publikacija koja, svojim sadržajem i porukom, može poslužiti kao primjer za slične radove posvećene očuvanju duha multikulture i međusobnog razumijevanja. Njegove riječi osnažuju značaj onoga što je zapisano, dok nas povezuje kroz prizmu zajedničkih vrijednosti i poštovanja.
Potom daje riječ profesoru književnosti Veljku Đukanoviću, čija promišljanja uvijek nose duboku pažnju i analizu. Profesor ističe moj uobičajeni izraz moja braća Bošnjaci, prepoznajući u njemu iskrenost i ośećaj pripadnosti koji prožimaju svaku stranicu knjige. Kroz svoje obraćanje osvrće se na sve ono što je vrijedno i zapisano, ukazujući na tematsku širinu i dubinu koja knjigu čini posebnom. Razgovor sa mnom donosi priliku da objasnim motive nastanka ove vrijedne publikacije. Govorim o motivaciji, naporu i ljubavi koji su utkali svaku riječ. Dok objašnjavam, ośećam kako emocije nadvladavaju tišinu u sali, stvarajući atmosferu dubokog poštovanja prema svemu što je izrečeno i napisano. Ponosan sam na ono što sam uspio da uradim, svjestan da ovakva djela ostavljaju trag u vremenu.
Nakon promocije slijede srdačni pozdravi i podrška. Brat Albanac Rosi Gonbalaj, me pozdravlja dok čestiti efendija Rešad Dautović svojim promišljenim i dragocjenim riječima osnažuje značaj ovog rada. Pridružuje se i prijatelj Ivan Mitrovići, koji ističe važnost ovakvih publikacija u očuvanju multikulturalnog duha i zajedničke baštine. Bilo je to veče koje će mi dugo ostati urezano u śećanju, veče u kojem su se sve boje Crne Gore i njenih naroda preplele na najljepši način. To je veče u kojem su snaga riječi, duhovnosti i poštovanja nadvladale bilo kakve podjele, podśećajući nas na to koliko je važno čuvati i njegovati ono što nas povezuje.
Na kraju ću reći: Draga braćo i prijatelji Bošnjaci, godine su iza nas, ali još mnogo njih je ispred nas – u zajedničkoj borbi za multikulturalnu i građansku Crnu Goru, koja je dom svih nas. Često sam govorio i sada ponavljam sa istim uvjerenjem: svaka vaša bol bila je i moja lična bol, svaka vaša borba bila je i moja borba, svaki vaš uspjeh bio je i moj uspjeh. Kada ste padali, bio sam sa vama a kada smo ustajali, dijelili smo zajedničku snagu i vjeru u bolje śutra.
Crna Gora, građanska i multikulturalna, mora svim svojim bićem biti uz vas i sve manjebrojne narode. Samo tako možemo graditi društvo u kojem svako ima svoje mjesto, dostojanstvo i budućnost. Veliki Viktor Igo je rekao: „Veličina jednog naroda ne mjeri se brojem, kao što se veličina čovjeka ne mjeri stasom. Njegova mjera je količina inteligencije i vrline koje pośeduje.“ Ove riječi, tako jednostavne a duboke, podśećaju nas da pravo bogatstvo nije u veličini, već u vrijednostima – u razumijevanju, mudrosti i dobroti. Na kraju, hvala vam svima što zajedno stvaramo jednu ljepšu i multikulturalniju Crnu Goru, đje različitosti nisu prepreka, već snaga koja nas povezuje. Zajedno, u ovom našem jedinstvenom mozaiku, gradimo budućnost koju ćemo sa ponosom ostaviti generacijama koje dolaze.
Zato neka moja knjiga „Bošnjaci i ja“ bude svjedočanstvo jednog vremena, most i glas koji nas povezuje a ne razdvaja. Neka ona bude podsjetnik na sve izazove koje smo zajednički prevazišli, ali i podsticaj za generacije koje dolaze – da nastave graditi Crnu Goru kao dom svih njenih naroda u duhu zajedništva, tolerancije i međusobnog poštovanja. Neka ova knjiga služi kao putokaz da različitosti nisu prepreka, već bogatstvo koje nas obogaćuje i čini jedinstvenima. Neka bude simbol borbe za očuvanje kulture, identiteta i vrijednosti koje nas spajaju, podśetnik na značaj dijaloga i suživota. I iznad svega, neka bude posveta svim onim neispričanim pričama, nevidljivim borbama i veličanstvenoj snazi ljudi koji čine vaše krajeve toliko posebnim.
„Bošnjaci i ja“ je knjiga koja pripada svima vama, svakome ko u srcu nosi ljubav prema ovoj zemlji i vjeru u bolje śutra. Hvala vam što ste dio ove knjige, što ste svojim prisustvom, podrškom i vjerom pokazali da zajedništvo nema alternativu. Zajedno ćemo nastaviti stvarati, pričati priče i graditi Crnu Goru u kojoj se poštuje svaki čovjek, svaka kultura i svaki san, svaki identitet, svaki jezik, svi običaji.
Posebnu zahvalnost upućujem Centrima za kulturu Petnjica, Plav i Gusinje, koji su sa posebnom pažnjom i profesionalizmom prepoznali značaj i vrijednost publikacije Bošnjaci i ja. Njihova posvećenost promociji ove knjige je velika podrška mom radu, ali i snažan pokazatelj koliko ove institucije doprinose očuvanju i promociji kulturne baštine, multikulturalnosti i zajedništva. Svaki od ovih centara, sa svojom energijom i toplinom, omogućio je da veče posvećeno knjizi postane dio važne književne promocije – oni su stvorili prostor u kojem su riječi zaživjele, povezale ljude i ojačale svijest o važnosti međusobnog poštovanja i razumijevanja. Njihova podrška bila je i dragocjena i važna ne samo za uspjeh promocije već i za slanje poruke da kultura i književnost imaju moć da nadvladaju sve razlike i postanu mostovi koji nas spajaju. Hvala im što su, kroz ovu promociju, potvrdili svoj status čuvara kulturnog identiteta i što su omogućili da se duh zajedništva i bogatstvo različitosti pokaže svoju punu snagu u etnički mješovitim sredinama.
