SAT
Aljo Muratović i Milan Čejović sjedjeli su u petnjičkoj kafani,
ispijajući piće do kasno u noć. Kada je sat otkucao jedanaest, Aljo je
na svoj karakterističan način rekao:
– Čemu vrijeme, tome je i vakat. Jedanaest otkucava, moj
Milane, jabuko sa grane.
Milan nije ni pogledao koliko je sati, već je odgovorio:
– Tačan ti je sat, druže Aljo.
.
ALJO I MILAN
.
Aljo Muratović, jedini šnajder u Petnjici i Milan Čejović iz Polica,
razvili su iskreno prijateljstvo. Aljo je svojim vještim rukama krojio
odjeću, dok je Milan radio u Mjesnoj kancelariji u Petnjici. Njihovo
prijateljstvo bilo je ispunjeno boemskim životom. Družili su se,
odsijedali u petnjičkoj kafani, te uživali u meraklijskom ispijanju
bihorske šljivovice.
Kada bi Milan došao kod Alja, ovaj bi iz druge sobe donio mali
stakleni bokal rakije, odprilike desetak njih sačinjavalo je litar, te ga
stavio na stol.
Kad su četiri bokala ispraznili, Milanu se učinilo da je sljedeći bokal žute
boje, pa je upitao:
– Koja ti je to sad?
– Peta – odgovori Aljo.
.
NAOPAK
.
Dok je komšija Alija razgovarao sa svojim prijateljem, pokušavajući
ga nečim ubijediti, neočekivano se pojavi Aljo Muratović. Njegov glas
odjekne kroz prostor: „Slušaj, Alija sevdalija, ne ubjeđuj čovjeka,
vidiš da je naopak; peta nazad, naprijed prsti, niti klanja, nit’ se krsti.”
.
SA OBJE STRANE
.
Dvojica rođaka i petnjičkih boema, Muratović (Rešma) Aljo i
Muratović (Rizva) Ramiz, 1980. godine u pripitom stanju su koračali
niz ulicu puni vedrine i života. Iz pravca Laza približavao se čovjek,
čiji su koraci kuckali suhim putem, pored Džankove kuće.
– Ko je onaj srećo? – pita Ramiz.
– Ne znam – odgovori Aljo.
– Kojom, ono, stranom puta ide ona nesvjesa?
Aljo zastade, promatrajući čovjeka kako se približava. Zatim, uz
smiješak, odgovori:
– Koliko vidim, sa obje strane.
.
ŠARAFCIGER
.
Muratović (Rizva) Ramiz, s osmijehom na licu, naiđe na svog rođaka
Selma kako nosi plastičnu kesu u ruci. Odmah primijeti da je oštrica
šarafcigera probila kesu, te ga upozori na mogućnost da isti ispadne
iz kese.
Selmo zahvali na upozorenju, a Ramiz, uvijek duhovit, dodade:
– Možda je bolje da ga okreneš gore, a ne dolje.
Selmo se nasmija na Ramizovu dosjetku i odgovori:
– Došlo vrijeme da bude okrenut dolje – našali se Selmo.
