IMENA MILICIONERA
.
Šaljivdžija Muratović (Rešma) Mujo (1923-1974) sedamdesetih
godina prošlog stoljeća sastavljao je pjesme kao od šale, uvijek imao
poneku zgodu spremnu da podijeli sa svojim prijateljima.
U jednoj od svojih šala, nabrojao je imena i prezimena milicionera koji
su tada bili na dužnosti u Petnjici. Ta vesela improvizacija donijela je
osmijeh na lica svih koji su je čuli:
„Vidjeh ribu u sred petnjičkog vira,
liči na Ćetković Dušana komandira.
Velika joj bijaše glava
k'o u Mandić Sava.
Uzeh nešto staro noža
možda od Jokanović Boža.
Meni meso, slezenka
za Damjanović Milenka.
Stavih je na vatri, pocrne od dima,
nalik na Marković Ibrahima.
Meze ribu uz razna pića
u čast Stanoja Marsenića…“
.
PJESNIK NA SUDU
.
Šumar Huso, s dužnom odgovornošću, nadgledao je 1949. godine tek
zasađene boriće u Petnjici, čuvajući od naleta stoke koja bi ih mogla
oštetiti. Jednog dana, uhvatio je krave vlasnika petnjičkog šaljivdžije
i pjesnika Muja (Rešma) Muratovića kako pasu na strogo zabranjenom
području. Bez oklijevanja, predao ga je sudiji za prekršaje u
Beranama.
Na suđenju, sudija je postavio pitanje:
– Zašto si Mujo pustio stoku u strogi zabran?
Kao i uvijek, Mujo je odgovorio pjesnički, svojim prepoznatljivim
duhom:
„Kad goveče obad zvrči,
ono se k'o puž zgrči.
A kad rep digne
niko da ga stigne!“
Prisutni u sudnici su se nasmijali od srca uz Mujove stihove, čije je
ponašanje bilo simpatično. Kao odgovor na tu toplinu, sudija je
odlučio osloboditi Muja kazne, postavljajući jedini uslov da više ne
pušta stoku u stroge zabrane.
.
(portret crtao: Fadil (Šabana) Muratović)
