Danas je 7. januar, za pravoslavne vjernike poseban dan jer na ovaj dan slave rođenje Isusa Hrista. Danas je Božić. Radio Petnjica vam donosi božićnu priču iz bihorskog sela Hazane, gdje pretežno živi pravoslavno stanovništvo. Procentualno, najmanje pravoslavaca statistički i brojčano u Crnoj Gori ima u opštini Petnjica njih oko 100 i žive u selima Hazane i Lješnica. Opšte je poznato da sa komšijama muslimanima u susjednim sela žive jako dobrim odnosima, i da posjećuju jedni druge a praznici su odlična prilika da se odnosi učvrste, oproste možda nesulasice i ubrizga još jedna doza seruma protiv svakodnevnih političkih pokušaja da propagandom pokušaju kazati da im sa one druge strane prijeti opasnost. Božićni običaji kod bihorskih pravoslavaca počinju na Badnji dan a to je uoči Božića.
Božić se kod svih hrišćana slavi kao dan rođenja Isusa Hrista. To nije samo dan porodičnog veselja, već svih u bratstvu, selu, plemenu i šire. Božiću kod pravoslavnih prethodi božićni post, koji uvijek počinje 27. novembra i traje do 6. januara. Prema predanju, ovaj post traje još iz doba Isusa Hrista. Prema crkvenom tumačenju, post je uzdržavanje čovjeka od mrsne hrane, s jedne strane, i uzdržavanje od rđavih navika, misli, želja i dr., s druge strane. Cilj posta je očišćenje tijela, jačanje volje i sl. Oni koji hoće da poste cijele božićne poste uzdržavaju se od hrane koja je životinjskog porijekla. Izuzetak čini riba. Hazani takođe tradicionalno nalažu badnjak u svom selu kod crkve sv. Trojice.
Hazani su nam ispričali da Božićno slavlje počinje na Badnji dan, a to je uoči Božića. Ujutro u rasvit zore domaćin kuće, sam ili još sa nekim odlazi u šumu da posiječe i donese kući badnjak. Najčešće se bere hrast ili cer. Onaj koji siječe badnjak ostavi prvi iver da od njega stavi parče u česnicu. Kada sa pjesmom domaćin kuće donese badnjak, isiječe ga na onoliko djelova koliko ima muških glava i jedan više za “Mali božić” i iste uzasloni uza zid kuće. Na Badnji dan se obavljaju svi radovi, a najviše se vrše pripreme za Badnje veče i Božić. Uveče, kad se oposle vanjski radovi i kada je domaćica spremila večeru, a to je u prvi mrak, u kuću se unosi slama i prostire se po sobi, što simbolizuje jasle u kojima je rođen Isus Hristos. Domaćica je na patosu prostrla vreću ili nešto slično i na njoj postavila večeru. Za večeru se obično sprema posni pasulj, priganice pržene na ulju, med, riba, salata, a od pića rakija i vino. Sva ženska čeljad, sa upaljenim svijećama ili jednom svijećom, stoje unutar prostorije i čekaju da se pojavi domaćin i ostali muškarci iz kuće sa badnjacima ili badnjakom. Kada domacin dodje pred vrata kuce govori:”O domaćine”! Iz kuće domacica odgovara:”Evo ga evo”! Na to ce domaćin:”Dobro veče i srećno vam Badnje veče”! Iz kuće odgovaraju “Sve vam srećno i čestito bilo” i zatim muškarce posipaju žitom. Badnjaci se nose odmah na ognjište i postavljaju se unakrst. Tada domaćin uzima po malo od sve hrane koja se spremila za večeru i stavlja na badnjak govoreći:”Zdravi ste badnjaci veseljaci! Ja vas hljebom i vinom, a vi nas zdravljem, napretkom i svakom srećom”! Tada se malo vina pospe po njima, a u nedostatku vina može i rakija. Poslije ovoga, pomole se Bogu stojeći i svi sjedaju na slamu oko postavljene večere i večeraju. Poslije večere domaćica daje smokve i orahe ili lješnike da se krcaju. Od pića se pije rakija ili vino. Pjevaju se razne pjesme, a najviše božićnje. Dok badnjaci gore, domaćica priprema hranu za Božić, posebno kuvajući sirovo i suvo meso.
Božićno jutro počinje tako što se, od rane zore, čuje zvono crkve a Hazani takođe po običaju za Božić pucaju iz pušaka i pištolja; oblače svečanu odjeću i odlaze u crkvu na Božićnu liturgiju. Ljudi se pozdravljaju i otpozdravljaju rečima „Hristos se rodi“ i „Vaistinu se rodi„.
Običaj je da prva osoba koja u kuću uđe na Božić jeste položajnik – prijatelj kuće koji treba da kući i njenim ukućanima obezbedi zdravlje, sreću, blagostanje i mir. Simbolički, položajnik predstavlja tri mudraca koji su pratili zvijezdu sa Istoka i koji su Hrista na rođenju darovali tamjanom, zlatom i mirisom.
U rano božićno jutro, hazanske domaćice mijese česnice – pogače u koje staljaju novčić, odozgo se izbockaju grančicom badnjaka i ispeku. Česnica predstavlja slavski kolač na Božić i kada je pečena, iznosi se za sto, okreće se kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi na onoliko djelova koliko ima ukućana. Veruje se da će onaj ko dobije dio česnice sa novčićem biti srećan tokom čitave godine. Nakon lomljenja, slijedi čestitanje praznika i ručak, koji je prvi mrsni obrok nakon dugog posta.
Običaj je da se na Božić nigdje ne ide u goste, jer su naredna dva dana tome namijenjena, već da porodica taj najsrećniji pravoslavni praznik provodi na okupu u toploj porodičnoj atmosferi.
DINO RAČIĆ I IVANA IVEZIĆ
