Humanost na djelu: Elfija Muratović,
Predsjednica udruženja „LMB“ Luksemburg
Šta bi bilo sa ovim svijetom da po njemu, pored zlih, ne hodaju i dobri ljudi
********
– Mnogo je nesretnih ljudi na svijetu. Mnogo ih je takvih i na Balkanu, i u našoj Crnoj Gori – govori Elfija Muratović koja je, još davne 1972. godine iz Podgorice, gdje je tada živjela, tragom ljubavi, doselila u Luksemburg. Radila, bavila se biznisom i pomagala one koji su dolazili iz Crne Gore za korom hljeba; dvadeset četiri sata bila im na usluzi.
Predug je, kako sama kaže, spisak njenih dobrih djela; nažalost, mnogi su zaboravili vrijeme kada su bili „nigdje“ na goloj ledini, a trebalo im je sve: od posla, smještaja, prevođenja, odvoženja, odlaska sa njima po raznim institucijama, ali – čovjek je takav – kada mu lakne, brzo zaboravlja učinjeno.
– No, ja nikom nisam pomagala da bi mi se bilo ko zahvaljivao, već da bi živjela s ubjeđenjem da sam od koristi ljudima oko sebe.
Gospođa Elfija Muratović pokazuje visok stepen osviješćenosti kada je u pitanju Crna Gora u ovom trusnom vremenu, kada je mnogim porodicama potrebna i najelementarnija pomoć.
Ona je tu – obilazi ih i pomaže: od Spuža do Petnjice. Daje im i moralnu i materijalnu podršku, i raduje se kada uspije. To je, veli ona, ispunjava. Poslije odlaska u penziju – vratila se u Crnu Goru kako bi bila što bliže svojima i bila dio njih.
Nedavno je posjetila OŠ „1.Jun“ u Podgorici i uvjerila se da je djeci sa posebnim potrebama, koja se tu školuju, potrebno mnogo više od onoga što imaju. Bio je to povod da, s punom energijom i odlučnošću, krene u prikupljanje pomoći za ovu djecu.
Pošto je većina doseljenika iz Crne Gore dobro poznaje i upoznati su sa njenim dobrim namjerama – nije trebalo previše truda da okupi jedan broj njih i predoči im svoj program pomoći. Ljudi su se velikodušno odazvali, te je, za samo jedno veče, prikupljen značajan dio sredstava . Naravno, njen ulog će biti poseban, a planira ponovo organizovati ovakve humanitarne skupove.
Jer, u vrijeme, dok se mnogi služe humanitarnim aktivnostima kako bi riješili svoju ličnu egzistenciju – Elfija istinski pomaže.
U vrijeme dok ovim svijetom krstare ubice, zlikovci svake vrste, lopovi i ništavila, pitamo se:
– Šta bismo bez ljudi koji su spremni da se založe za drugoga.
Snaga duha i želja da usreći ljude – njena su, veli ona, glavna vodilja.
Povremeno se i danas vraća u Luksemburg, svojoj djeci, svojim unucima, svojim prijateljima…
Želi vlastitim primjerom i emancipacijom da ohrabri i druge žene širom svijeta, doseljenice sa Balkana, da pomažu svoje na vrlo otmen i ineligentan način.
