Radio Petnjica i Zavičajni klub Bihor iz pokušace da večeras u Luksemburgu ožive običaje koje su Bihorci praktikovali u zimskom periodu.
Naime, večeras ce se uz emisiju Bihorska veza koja se emituje u specijalnom izdanju od 20:15 h iz Luksemburga igrati i neke tradicionalne “igre sa posedaka” koje su u proteklih 20 godina iščeznule, te su iz zamijenile karte i šah. Na tradicionalnom ćilimu uz bihorske vunene čarape stari znanci i maheri oprobaće se u igrama kao što su “potkape ili koze” i cica-mice.
Zato Radio Petnjica i ZK Bihor pozivaju sve da večeras dođu u prostorije ZK Bihor u Rumelanžu kako bi prisustvovali i učestvovali u ovom posebnom događaju koji će pokazati još jednom koliko Bihorci njeguju svoje običaje i koliko na tome rade ZK Bihor i Radio Petnjica.
Na posedak za koji će jedan od inicijatora ove ideje Nino Muhovic pripremiti “Bihorsku posetkarsku sofru” pozvani su i oni mladi kako bi naučili ove igre, a i oni stariji koji ce poslije dugo vremena pokazati svoje majstorstvo.
Igru potkapa igrali su stariji ljudi, opisujemo je ovdje, jer su djeca bili neizbježni, vjerni gledatelji, takozvana publika i naravno, gdje su god mogli oponašati oponašali bi starije. A za igru potkapa je poželjno što više gledatelja i to, ne iza nego ispred igrača koji se zovu potkapači. Za ovu igru trebalo je imati deset kapa ispletenih od vune i jedan prsten ili jedno zrno pasulja. Igrači su podijeljeni u dvije grupe. Jedan igrač uzima prsten među prste i pokriva ga kapama lagano izvlačeći ruku ispod svih naslaganih kapa. U jednoj od tih kapa ostavlja se prsten. Suprotna grupa trebala je pogoditi ispod koje kape se krije prsten. Ako u četiri kape pogodi prsten, ona je pobjednik i sada ona krije prsten, a ako ipak ne pogodi i ne nađe prsten u jednoj od tih četiri kape, onda ona strana koja je krila dobiva bodove i nastavlja dalje kriti. Ko krije dobiva bodove, tzv. konje ili koze. Ko pronađe prsten jako udari po kapi, koja na neki način odskoči od poda. Kapari – dobri igrači prstena su znali biti i dobri glumci ne odajući migom ili gestom da su pronašli prsten. Znali bi govoriti: „Vruć sam“, što znači siguran sam za ove dvije kape. Tada bi udarao prve dvije, a inače je imao pravo udarati prve četiri. Za sve vrijeme igre pije se rakija, pečeni krompiri, služe kiseli kupus i jabuke.Sjedelo se na podlozi do dvije deke ili ćilim, koji je pobjednik dobivao, obično sitniji, stavljao se ispod deke. posmatrači su sjedili na tronošcima (klupicama). Zanimljive su išćil kape (išćil, mn. išćila, tur. = iškil, sumnja, pretpostavka, preduvjerenje; u igri potkapa pitanje, „Gdje je tvoj išćil?“ znači: „Gdje misliš da je tvoj prsten“. Po tome neki naši stariji rječnici daju riječi išćil značenje „prsten“. Inače, ova riječ znači izbor, odluka, opredjeljenje; to su kape za koje pobjednik misli da upravo one sakrivaju prsten. Samo bodovanje izgleda ovako: osim spomenute četiri prve kape ispod kojih se tražio prsten, ostalih šest kapa ima slijedeće bodove:
5. kapa = 12 bodova
6. kapa = 10 bodova
7. kapa = 8 bodova
8. kapa = 7 bodova
9. kapa = 6 bodova
10. kapa = 5 bodova
Kako smo rekli, bodovi se još zovu i konji ili koze. Igra se u dvjesto bodova i koju ih grupa prva sakupi, pobjednik je.
