Mladi u Crnoj Gori su previše izloženi politici, a pod uticajem sredine i roditelja, često i netolerantni prema osobama druge nacionalnosti. Nemaju problem da se zabavljaju sa ljudima druge vjere do punoljetstva, ali bi za bračnog druga ipak tražili nekog “sličnog sebi”.
To su pokazali rezultati istraživanja “Otpornost mladih na radikalna i ekstremna ponašanja u Crnoj Gori”, koje su Forum MNE i Agencija DeFacto sa srednjoškolcima sproveli u Plavu, Rožajama, Beranama, Ulcinju, Herceg Novom, Nikšiću i Podgorici.
Cilj istraživanja bio je da se utvrdi šta utiče na socijalizaciju mladih, koliko su tolerantni prema različitosti, da li su skloni nasilju, koliko su religiozni i kakav je njihov odnos prema drugim religijama.
“Da mi bude djevojka nije problem, ne da mi dođe u kuću“, kaže jedan od ispitanika iz Ulcinja na pitanje o spremnosti da stupi u brak sa osobom druge vjere.
Srednjoškolac iz Plava odgovara da mu vjera ne dozvoljava da se zabavlja sa ljudima druge vjere. Beranski đaci odgovaraju slično.
“Kad budem razmišljala o daljem životu, tad bih nekako da taj neko bude iz moje vjere. Ovako neobavezno nešto, zašto da ne“, „Mislim da je to svejedno. Muškarcima je lakše svakako. Kad se žena uda za nekoga druge vjere, očekuje se da se promijeni“, „Ja sam recimo hrišćanka, on je muslimanske vjerospovijesti – njegovi roditelji će vući na to…“ Djevojka iz Podgorice kaže da samo ne bi voljela da, ukoliko se uda za nekog druge vjere, promijeni svoju.
Mladi se, pokazalo je istraživanje, nerado zabavljaju i sa Romima.
“Niko ne bi bio sa njima zbog društva jer bi pričali okolo – vidi on izlazi sa Cigankom”, obrazlaže svoj stav jedan ispitanik iz Ulcinja.
Rezultati istraživanja ukazuju na to da, kada je u pitanju odabir bračnih drugova, roditelji nerijetko imaju veliki uticaj nad djecom.
Roditelji i, dodatno, sredina su, pokazuje istraživanje, razlog i jer se neki mladi ljudi distanciraju od nacionalnih kategorija kojima sami ne pripadaju.
“Postoje ljudi druge nacionalnosti koje baš ne mogu da podnesem i sa njima ne bih mogla da se gledam, a kamoli komuniciram. Ali to je ne zbog toga što ja znam nešto previše o njima, neku istoriju – nego jednostavno jer sam u takvoj sredini odrasla, gdje niko ne može da podnese Hrvate, Albance… Na samu pomisao na njih, meni se nešto smuči“, priznaje jedna od učesnica.
Autori istraživanja navode da se kod srednjoškolaca čak osjeća i jedan vid nacionalne ostrašćenosti, “koja je jasno formirana u ranom djetinjstvu posredstvom vaspitanja u krugu porodice, a odobravana je u kontekstu sredine u kojoj žive”.
“Mrzimo Hrvate zbog ratova koji su bili”, kazao je jedan od ispitanika.
Srednjoškolci koji su učestvovali u istraživanju dodaji i da “djeca već od malih nogu slušaju takve priče”.
“Već od malih nogu ih uče nacionalnosti i to je jedna velika greška”, kaže učenik iz Berana.
Na pitanje da li bi lično iskustvo u vidu upoznavanja osobe druge nacionalnosti uticalo na promjenu njihovog stava, jedan od učenika iz Berana kaže da bi prema konkretnoj osobi, ali ne i prema naciji.
Mladi su da bi odbranili porodicu ili sebe spremni na nasilje. Radije to čine verbalno, nego fizički, ali su, postavljeni u određene situacije, tokom ispitivanja pokazivali i prilično radikalne stavove. Gotovo svi ispitanici iz Podgorice su saglasni da je nasilje opravdano u službi odbrane vjere. Težina stavova ide do toga da nekoga „treba upucati“ ako vrijeđa drugu vjeru.
Tek nekoliko učesnika, navode u istraživanju, smatra da nasilje nije opravdano kada treba odbraniti vjeru, pa tako jedan učesnika fokus grupe u Ulcinju jedini u svojoj grupi navodi da „vjera kaže da treba da volimo jedni druge“.
Autori istraživanja navode da su po pitanju zaštite vjere najrigorozniji đaci iz Podgorice, Nikšića i Berana, jer su, kako to objašnjava jedan od nikšićkih učenika “ljudi dosta osjetljivi na vjeru“.
Istraživanjem Foruma MNE i DeFacto agencije obuhvaćena je i tema vjerske tolerancije, odnosno religioznosti, vjerske tolerancije i ekstremnih ponašanja.
Iako se vide kao pripadnici određenih religija, među mladima je malo onih koji suštinski praktikuju vjeru, odlaze u crkvu ili džamiju.
Njihova religioznost se, po sopstvenom priznanju, ogleda uglavnom u obilježavanju „slava, Božića, Bajrama, Uskrsa…“. Ostalo smatraju na neki način „demode“, “ipak je ovo 21. vijek“.
U obavljanju vjerskih obreda, kako navode, veliki uticaj na njih od ranog djetinjstva vrše roditelji. Kažu da ima i onih koji pretjeruju u tome.
Danas ljudi, kaže jedan učesnik iz Berana, “više bježe vjeri, pokušavajući da nađu sebe u nekom religioznom smislu i da misle da će tako više postići u društvu“. Drugi đak iz istog grada navodi da „ljudi pokušavaju da budu u vjeri, iako stvarno ne vjeruju u to – to je neka bolest“.
Stepen vjerske tolerancije srednjoškolaca je, navode autori istraživanja, nerijetko vezan za specifičnosti sredine iz koje dolaze.
Mladi poistovjećivanje vjerskog i nacionalnog identiteta smatraju problemom i kažu da je razlog tome politika „koja se umiješala u svaku sferu života“. Kao glavne razloge zbog kojeg ljudi prave razlike između pripadnika različitih konfesija, učenici navode ljubomoru, nepoštovanje ili same karaktere ljudi koji uvijek „hoće da huškaju“… Kako bi razumjeli i prevazišli različitosti, mladi predlažu više okupljanja, predavanja kroz koja će učiti da su svi ljudi jednaki, radionice u kojima učestvuju pripadnici različitih vjera i socijalnih kategorija…
Plavski maturanti znaju u kojoj garaži se okupljaju vehabije
Istraživanje pokazuje da učenici srednjih škola, pogotovo na sjeveru Crne Gore, vrlo dobro poznaju detalje koji se tiču primjera ekstremnog praktikovanja religije, ali tu pojavu ignorišu i ne pokazuju inicijativu za njeno suzbijanje.
Upitani da opišu o kakvim se profilima radi, jasno identifikuju vehabije i govore da „oni idu tamo i ratuju za njih, svašta rade, pa dolaze ovamo i šire taj esktremizam”.
Komentari ispitanika prema vehabijama su negativni, oni ih osuđuju i poistovjećuju tu kategoriju sa psihičkim poremećajima. Neki učesnici spekulišu i da je ponašanje ekstremista novčano motivisano.
“Ja sam čuo da je njima to plaćeno, znaš koje pare…”, „Čuo sam da je do dužine brade, što je duža brada više para“, „Vehabije kojima su žene pokrivene, a to je u većini slučajeva, primaju novac. Ako pogine taj čovjek tamo na tom bojištu onda njegova porodica ima neko osiguranje“…
Poražavajuće je, navode autori istraživanja, što mladi vjeruju da bi se i pripadnici drugih vjeroispovijesti priključili ekstremnim grupama.
Tako jedan učenik iz Berana, pravoslavne vjeroispovijesti, smatra da bi „naš narod to isto uradio, da se recimo to (rat) desi u Srbiji – mislim da bi se naši ljudi isto regrutovali“.
Plavski maturanti navode da znaju da u gradu postoji garaža gdje se okupljaju vehabije i kako se služe drugačijim verzijama Kurana.
Na pitanje da li su ikad pokušali da dođu do tih materijala i vide o čemu je riječ, pokazuju dozu sujevjerja i straha.
“Ja sam htjela, ali su mi rekli da ako pročitam, okrenuću se na njihovu stranu“, kaže ispitanica iz Plava.
Srednjoškolci u Podgorici, Ulcinju, Nikšiću i Herceg Novom nisu pretjerano informisani o temama kao što su islamofobija, ili djelovanje ISIS-a, niti su posebno zainteresovani za to.
Većina predstavnika društvenih i vjerskih zajednica ne negira zastupljenost ekstremnih vjerskih stavova kod mladih, ali su saglasni da zvanične vjerske zajednice u Crnoj Gori ne inspirišu i ne utiču na takva ponašanja.
Navode da je „Crna Gora najsekularnija od svih susjednih država“, da među crnogorskim imamima nema radikalnih, te da u svim vjerskim zajednicama postoji problem na nivou komunikacije sa državom.
“Stiče se utisak da se aktivnosti po pitanju smanjenja radikalizma i vjerskih ekstremizama ne vrše koordinirano i planski“, navode autori istraživanja.
Iz Foruma MNE podsjećaju da je Crna Gora izradila strategiju o suzbijanju vjerskog ekstremizma za period 2016-2020, ali da ni ta organizacija ni DeFacto u više navrata nisu uspjeli da stupe u kontakt sa nadležnima za implementaciju.
Politika je prisutna u svim sferama crnogorskog društva i to se, prema mišljenju srednjoškolaca, reflektuje na živote mladih – na njihove stavove, vrijednosti, način funkcionisanja, sistem obrazovanja.
Da je uticaj politike na sredinu prevelik, saglasni su i iz građanskog sektora, koji je učestvovao u istraživanju.
Oni navode da je to posebno bilo očigledno tokom predizborne političke kampanje u oktobru, koju smatraju preagresivnom.
“Uključiš Youtube da gledaš nešto, odma’ iskoči spot”, kaže jedan od anketiranih srednjoškolaca.
Politika je pristutna i u školskim klupama, gdje mladi često vode političke diskusije.
Jedna od sagovornica u istraživanju koja se bavi vršnjačkom edukacijom ističe da postoje mladi ljudi koji su politički opredijeljeni, a njihove diskusije na tu temu pokazuju da su skloni da raspravljaju o vrijednostima, ali i da se nadmeću među sobom.
“Politika kao tema, vlast protiv opozicije: To je njima način da se takmiče, kao Đoković vs Nadal ili Partizan vs Zvezda“. Istraživanje je sprovedeno uz podršku Direktorata za mlade Ministarstva sporta. Dosad su objavljeni samo djelovi istraživanja, a Forum MNE i DeFacto će kompletan dokument objaviti tokom naredenih desetak dana.
