Sve partije očekuju od svojih aktivista, a naročito od onih koje kandiduju za odbornike, da u svojim sredinama “povuku” određen broj glasova, odnosno da ubijede svoje sugrađane u ispravnost politike koju vode. A šta se dešavalo na lokalnim izborima u četiri crnogorska mjesta najekspilicitniji primjer je glasanje u Petnjici koja je imala najmanji broj građana koji su izašli na izbore.
U ovom mjestu, naime, da bi neka partija osvojila jedno odborničko mjesto bilo je potrebno da dobije svega 91 glas. To nisu uspjeli Demokrate, SNP i Pozitivna. Demokrate su, na primjer, imale listu od 31 kandidata za odbornika koliko broji Skupština opštine. Računica je prosta – svaki kandidat za odbornika trebalo je, pored svog, ovoj partiji da obezbijedi još dva glasa, ukupno tri. Nijesu uspjeli. Imali su u Petnjici 84 glasa, što znači da je svaki kandidat za odbornika vrijedio 2,7 glasova. Prosto rečeno, pošto se radi većinom o mladim ljudima, oni nijesu uspjeli da ubijede ni roditelje da glasaju za njih, a o braći, sestrama, kumovima, rođacima i komšijama da i ne govorimo. Na drugoj strani, u Petnjici svaki od 31 kandidata za odbornika Demokratske partije socijalista “povukao” je za sobom 55,5 građana ove opštine.
U drugim gradovima je posao političkih stranaka bio je znatno “teži” nego u Petnjici. Na Cetinju, na primjer, svaki kandidat za odbornika za jedno mjesto u parlamentu morao je da “povuče” devet glasova. To nijesu uspjeli Crnogorska, Demokratski front i Pozitivna.
U Tuzima taj zadatak je bio znatno manji svega 6,5 glasova po odborničkom kandidatu. Taj prag nisu preskočile Socijalistička narodna partija i Socijademokratska partija.
Slična situacija je bila i u Mojkovcu gdje je za ulazak u lokalni parlament bilo potrebno skoro 190 glasova, odnosno po šest po kandidatu za odbornika. To nije uspjela Socijaldemokratska partija.
Naravno, na svim izborima u svim državama svijeta moguće je da dođe do zloupotreba državnih resursa u svrhu izbora, čak i krađa i stvaranja nedemokratske atmosfere i oni koji gube uvijek pokušavaju da time opravdaju svoj poraz. Ipak, teško je objasniti da neka partija u Petnjici, koja je naš prvi primjer, nije uspjela da osvoji 91 glas. To treba da brine partije koje su poražene. Ulazak u SO i dobijanje parlamentarnog statusa za svaku partiju je veliki korak i mogući početak za neke buduće znatno bolje rezultate, ali je za to potrebna, kao i u većini stvari u životu, podrška, prije svega, porodice, a mnogi koji se u Crnoj Gori bave politikom, izgleda, nemaju ni to.
PREUZETO: DNEVNE NOVINE
