Petnjica je poput rijeke ponornice, nestajala je i vraćala se na političkoj mapi Crne Gore. Posljedni put imala je „ponor“ već daleke 1957, a ponovo „ izronila“ 2013. Period nestajanja, ali i novog nastajanja je nosio sa sobom prateće pojave I dešavanja koja su u ukupnoj istoriji ovog malog mjesta ostavljala duboke tragove. Možda i ne postoji ovako malo mjesto, a da je prošlo kroz istorijska dešavanja koja su danas prisutna kroz mnoge elemente civilizacijskog trajanja. Traganja koje je prilično dugo trajalo. To možemo suditi i na osnovu istorijskih izvora, ali i iz arheoloških iostrazivanja.Onaj koji se iole upoznao sa prošlošću ovog prelijepog kraja može steći utisak da su se vjekovi pomirili na ovom prostoru i da svaki od njih ravnopravno ima svoju storiju. Period koji je označen kao nestajanje sam po sebi nije mogao donijeti opštedruštveni progress niti je to realno očekivati u takvim okolnostima.
Međutim, ovaj poslednji „izron“ je početak nove nade novog progresa i entuzijazma. Pored svih obaveza, problema i izazova lokalna uprava u Petnjici imala je i strateško opredjeljenje da kulturu i kulturnu baštinu posmatra kao svojevrsnu vrijednost koju zbog ranije nebrige ili nezainteresovanosti nijesmo mogli niti predstaviti niti dodatno afirmisati. Svjesni sopstvenog kulturno istorijskog naslijeđa posvetili smo punu pažnju izradi akcionih planova kako I na koji način da predstavimo, zaštitimo i dodatnounaprijedimo veoma bogato naslijeđe. Sa izrazitim zadovoljstvom mogu kazati da smo u zadnje četiri godine postigli vidan napredak u ovoj namjeri da kulturu približimo, prije svega, našoj publici koja je postala brojna zahvaljujući prestižnim manifestacijama. Bihorsko ljeto jeste krovna organizaciona cjelina prezentacije našeg kulturološkog nasljeđa čija realizacija je povjerena JU Centra za kulturu.
Zahvaljujući našem entuzijazmu i našim naporima, kako lokalne uprave, Centra za kulturu i civilnog sektora osmišljeni su brojni programi i sadržaji gdje se moglo primijetiti da publika I kreatori ovih dešavanja itakako razumiju i podržavaju jedni druge. Posebno želim da istaknem naše već prepoznatljive manifestacije; Dani dijaspore, Zvičajne staze, Smotra recitatora, Internacionalni festival izvornog stvaralaštva. Ovaj program uglavnom realizujemo tokom ljetnjih mjeseci, pa je to izuzetna prilika da naši brojni iseljenici mogu da isprate ova kulturna dešavanja, što posebno čini prepoznatljiv ambijent odnosa prema kulturi i nasljeđu.
Sa puno odgovornosti mogu kazati da su kulturna dešavanja, koja smo realizovali u proteklom periodu sasvim sigurno prevazišli našu sredinu i time se i jasno pokazalo da pozitivna energija, zajedništvo daju uvijek više u svim oblastima pa i u oblasti kulture I kulturološkog naslijeđa. Još jedan veoma važan detalj iz našeg iskustva koje smo imali jeste i valorizacija arheološkog nalazišta Torine. Ovo izuzetno vrijedno nalazište nalazi se u neposrednoj blizini našeg grada i svojom prirodnom okolinom ali i bogatim nalazištem predstavlja svojevrsni dragulj koji će tek biti predstavljen široj javnosti. Na ovom prostoru su pronađeni eksponati koji svjedoče o dužini civilizacijskog trajanja iz bronzanog doba što ukazuje da je život na ovim prostorima odavno bio prisutan. Veoma smo zahvalni našem čuvenom arheologu Predragu Lutovcu koji je svojim istraživačkim radom, zapravo i otkrio nesvakidašnju arheološku građu visoke vrijednosti.
Zahvaljujući svemu tome mi danas možemo u Polimskom muzeju to vrijedno blago razgledati i uvjeriti se u ono što sam već gore istakao. I u ovoj godini ćemo nastaviti dodatna ispitivanja i istraživanja na novim sondama, ali i na restauraciji pećine Gradac. Posebnu čar i ljepotu osjetite kada se nađete u ogromnoj pećini koja je veoma akustična i koja vas za trenutak može vratiti u praistoriju. Postoje još uvijek čvrsti dokazi da je ova pećina bila pravi dom za ljude iz bakarnog doba, i vjerujem da će se ovim dodatnim istraživanjima produbiti materijalni dokazi koji će nam svedočiti o toj eri ljudskog života. Naša je uloga da se bavimo i zaštitom i obnavljanjem vrijednih kulturnoistorijskih spomenika pa smo ove godine planirali da obnovimo krov naše stare nadaleko prepoznatljive džamije iz XVI vijeka. Ona je kroz vrijeme ostavljala brojne tragove i zapise da u amanet i svakako da su imami ali i vjernici sačuvali brojne vrijednosti iz našeg naslijeđa, pa je naš dug prema tim vrijednostima uvijek prisutan. Zahvaljujući tim okolnostima prepoznato je sa naše strane i jedna radicionalna vrijednost – rukotvorina naše ženske populacije, a u pitanju je bihorski ćilim.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore je imala puno senzibiliteta za našu inicijativu da bihorski ćilim bude nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Ovo je još jedan pokazatelj da imamo zaista bogato naslijeđe koje pripada kako nama, tako i Crnoj Gori, Balkanu i Evropi. Zato, treba nastaviti I vrijedno raditi na čuvanju, afirmaciji i zaštiti svega onoga što je nastalo ovdje, jer mi želimo da to bude dobro svakog čovjeka, svakog našeg grada, ali I da pripada širem prostoru. Zapravo, mi želimo da nas kultura spaja i predstavlja kod drugih i sa drugima, jer je to preko nje u ovom aktuelnom trenutku možda i najcjeloshodnije. Zbog toga, treba da nastavimo da stvaramo sve preduslove za dodatnu zaštitu i afirmaciju ali i za stvaranje novih kulturnih vrijednosti. Neka bude poruka da svi učinimo napor da ostavimo nove kulturne vrijednosti generacijama koje će doći poslije nas.
SAMIR AGOVIĆ/KOMUNA
