S obzirom na to da je područje petnjičkog kraja bilo odsječeno od gradova u Crnoj Gori, zbog otežanog prevoza, roba se sve do 1940. godine prenosila na konja. Samo ugledni i dobrostojeći ljudi i domaćini su bili u prilici da se bave trgovinom. Tako je prvi otvoreni han i dućan na ovom terenu bio smješten u Donjoj Vrbici a vlasnik je bio Zahto Hadrović. Drugi dućan je bio smješten u Trpezima, a vlasnik je bio Šefto Duraković, i treći je bio na Boru i u vlasništvu Abida Stanića. U Tucanjama je prvi trgovac bio Bićo Šabotić, a na Polici je bio smješten Todorov han u kojem su ćiradžije redovno svarćale.
Ovi dućani su se snabdijevali robom koju su dobavljali iz Dubrovnika (gas, petrolej za osvjetljenje), Kotora (šećer), Ulcinj (so)…Najpoznatiji trgovački dobavljači iz tog vremena su bili Jupo Adrović, Malja Adrović i Šećo Adrović, a sa terena Rožaja Desto Kalač i Tahir Matović, koji je pričao o dobro uspostavljenom redu i ravnopravnosti građana u Crnoj Gori, gdje su mogli robu nesmetano prenositi, pa makar to bilo i zlato, a da ih niko ne bi mogao zaustaviti niti nasilno oduzeti istu. Trgovci i dobavljači su sa sobom nosili pokrovac (prekrivač) napravljen od kozje dlake kojim su se u toku noći pokrivali, a konačiste bi im najčešće bilo na Cetinju. Tako je funkcionisalo sve do kapitulacije bivše Kraljevine Jugoslavije, odnosno do 1940. godine.
Od 1940-1945 godine je nastupilo bezvlašće i ratno stanje, te je trgovina bila onemogućena i obustavljena. Nakon 1945. na ovom terenu započinje formiranje zemljoradničkih radnih zadruga.
U Donjoj Vrbici se formira prva seljačka radna zadruga ,,Vrbica” na čijem čelu se nalazio Tufo Adrović.
U Gornjoj Vrbici je formirana druga seljačka radna zadruga ,,Napredak” na čijem čelu se nalazio Hadro Agović.
Treća zadruga je formirana u Trpezima pod nazivom ,,Golubovac” a predsjednik je bio Nazif Skenderović.
Četvrta je formirana u Javorovi i Murovcu pod nazivom ,,Novo doba” a na njenom čelu se nalazio Ćamil Škrijelj.
Peta je formirana u Daščoj rijeci i zvala se ,,Gradina”, predsjednik je bio Suljo Agović.
Zatim zemljoradnička zadruga Petnjica koja se zvala ,,Mahmut Adrović”, a na čijem čelu se nalazio Ljutvija Muratović.
Seljačka radna zadruga Radmanci se zvala ,,Sloga” i na njenom čelu se nalazio Šemso Ličina.
Seljačka radna zadruga Tucanje pod nazivom ,,Bolji život”, predsjednik je bio Zito Šabotić.
Zemljoradnička zadruga u Lagatorima se zvala ,,Popča” i na njenom čelu je bio Hasan Ramdedović.
Seljačka radna zadruga Godočelje koja se zvala ,,Gradina” a na čijem čelu je bio Hajradin Palamar.
Zemljoradnička radna zadruga Lješnica pod nazivom ,,Partizan” kojom je upravljao Radonja Prelević.
Ove seljačke radne zadruge trajale su sve do 12.05.1952. godine nakon čega su ukinute.
Zemljoradnička zadruga Petnjica formirana je od 12.05.1952. godine, odnosno odmah po ukidanju seljačkih radnih zadruga, pri čemu je naslijedila izvjesnu imovinsku vrijednost (Agovske bare, zemljište u Gusarama, dom u Donjoj Vrbici, Godočelju i dio zemljišta u Mrtvici-planinskom dijelu Petnjice…).
Inicirana je izgradnja stanova za radnike koji su zaposleni u Opštini Petnjica. Tako je prvo izgrađen zadružni dom za upravu i Dom kulture sa velikom salom u kojoj su se odvijala sva kulturna dešavanja. U njemu su bili smješteni i ugostiteljski objekat, pekara, magacini za smještaj mješovite robe i kancelarije za administrativne poslove i rad osoblja zemljoradničke zadruge i minicentrala za osvjetljenje, koja je mogla da napaja centar Petnjice i obližnja domaćinstva sa električnom energijom. Istovremeno je i pošta izmještena iz Trpezi u Petnjici.
Stambene zgrade su izgrađene u samom centru Petnjce. Stambena zgrada na obali rijeke u kojoj su stanovali Reko Adrović, Feho Šabotić i Božo Jokanović. Prva zgrada kod Doma kulture koja je napravljena je imala dva sprata i u njoj su stanovali Šeko Adrović, Milan Todorović, Dušan Folić i Dušan Ćetković. Treća zgrada je imala dva stana i u njoj su stanovali Ibro Pačariz i Dragan Mihajlović. Četvrta zgrada je, takođe imala dva stana i u njoj su stanovali Feho Ajdarpašić i Jonuz Muratović. Peta zgrada je imala dva stana i u njima su stanovali Misina Ličina i Bajram Ramčilović. Šesta zgrada sa dva sprata, pa su na gornjem spratu stanovali Rizvan Kočan i Reho Šabotić, a na donjem spartu je bilo smješteno skladišta za ljekovito bilje (mjesto gdje se sada nalazi Radio Petnjica).
Ovi stanovi su bili dodjeljivani službenicima i radnicima opštine, medicinskog centra, narodne milicije i prosvjetnim radnicima.
Zadruga je finansijski značajno ojačala i dobila je pomoć od strane Vlade Crne Gore i sreza Berana te je uslijedilo otvaranje zadružnih prodavnica u svim selima na teritoriji opštine Petnjica.
Prvo su u Petnjici otvorene četiri prodavnice, zatim u Trpezima dvije, u Azanama jedna, na Boru jedna, u Radmancima dvije, u Vrbici tri, u Tucanjama dvije, u Godočelju jedna, U Beranama dvije, u Peći jedna i u Banjama jedna, na Murovcu jedna, u Vrševu jedna, na Talumu jedna, na Lugama jedna, u Lohoru jedna i u Lagatorima jedna. U njima su radili Faik Adrović, Mehmed Adrović, Šerifa Adrović, Rafet Adrović, Šemso Adrović, Azema Adrović, Haćim Duraković, Bećir Duraković, Hazbija Duraković, Smajo Skenderović, Šeko Babačić, Hajro Babačić, Mujo Kočan, Tahir Korać, Raif Kršić, Bisa Kršić, Hilmo Latić, Šemso Ličina, Medo Ličina, Selim Huremović, Simo Vukailović, Delija Rastoder, Đule Ramdedović, Fadil Škrijelj, Numan Škrijelj, Hamza Šabotić, Refik Muratović, Jonmuz Muratović, Hasim Muratović, Danica Celić i Mahija Ćeman.
Takođe je značajno napomenuti da su formirane i dvije pijace, pijaca za prodaju smočnih i prehrambenih proizvoda i stočna pijaca. Pazarni dan je bio petak i to je bio dan masovnog okupljanja Bihoraca u Petnjici.
Na stočnoj pijaci bi se za jedan dan otkupilo do 500 jagnjadi i ovaca, od 50-70 grla govedi i veći dio trgovine bi se odvijao prema južnom dijelu Crne Gore. Na drugoj pijaci su se prodavali prehrambeni i smočni proizvodi, voće, povrće, mliječni i drugi proizvodi.
Danas ni jedna od ove dvije pijace nije u funkciji.
SELMA ADROVIĆ
