Meho Agović…
Sve poslije tog imena teško je reći a da vam knedla u grlu ne stane, a oko ne zaigra i ne napuni se suza. Februara i to 22. 2014. godine, dan je kada je dženet dobio svog novog stanara, a Bihor zaćutio, zanijemio i postidio se.
Ostaće dok je svijeta i vijeka priča o Mrehu Agoviću, najpoštenijem Bihorcu, da svjedoči o zlu ljudskom, ali ostaće i svima nama njegov osmjeh i sjaj u oku, kojeg je zla ljudska ruka ugasila te kobne subote 22. februara, dok je hodajući šumama, uskim putevima i livadama neumorni Meho nosio primanja u Gornjoj Vrbici. Preko ramena bijela torbica, kroz koju stotine hiljada eura prošlo, penzija, socijala, dodataka, a u mislima topli dom koji je planirao da sagradi, žena koja ga sa spremljenim ručkom čeka i mnogo djece…
Baš taj san davao je Mehu snagu da kroz snijeg promrzao kvasnih nogu, do najudaljenijih kuća u Turijaku – hoda. I kad bi najteže bilo u glavi bi mu odjeknulo BABOOO!!! A onda nije problem bio i stotinu kilometara preći.
Koliko je bio skroman da ako bi ste mu htjeli pokloniti 2 eura kad vam donese poštu, govorio bi ,,nemojte, mnogo je,,. Svi su mu vjerovali, nikada za mnogo godina koliko je nosio poštu nijesam čuo da je neko rekao – fali 1 cent.
Nije Meho ni mogao pretpostaviti šta ga čeka, baš kao ono u romanu Derviš i smrt, kada Ahmed Nurudin izađe iz tekije, pa mu je ljudsko zlo nepoznanica, tako ni Meho nije mogao pretpostaviti da postoji čovjek koji bi čovjeka zbog para, zbog papira ispisanih brojevima ubio.
Meha Agovića, u potoku, rodbina i prijatelji, našli su masakriranog, sa rukom jako stegnutom na grudima. A u ruci, ključ…
Ključ od stare kuće, u kojoj je čuvao svoju ušteđevinu, kojom je planirao na ljeto 2014, ostvariti san, sagraditi kuću i oženiti se. Ubili ga jesu, ali mu ni mrtvom iz ruke nijesu mogli oteti ključ od snova. Ključ, koji je iza vrata čuvao 38 godina teškog , siromašnog, promrzlog ali poštenog i časnog života.
Poslije svega jedino ostaje nada, da mu je gore negdje Bog ostvario svaki san, podario najljepši dom i sve ono što je na ovom svijetu zamišljao.
Dino Račić
