Juče je zatvorena izložba bihorskog umjetnika Šeka Šabotića, koja je bila izložena u holu Centra za kulturu Petnjica od 2. avgusta.
Šabotić je slikama prikazao znamenitosti, tadiciju i kulturu bihorskog naroda.
„Slike su inspirisane raznim motivima, ali u centru zbivanja je bihorski prosječan čovjek koji se tokom života bavi raznim poslovima. Jedna strana tog čovjeka je jaka strana, dok je druga malo slabija i bez „mišića“, koja drži olovku. Poenta je u egzistenciji Bihorca, koji se može prehraniti sa gradilišta, dok od kulture malo ko može da živi“, kaže Šabotić.
Šabotić je svakoj slici dao naziv, onako kako ih sam on vidi i kako bi drugima mogao kroz naslov najviše da kaže, tako da je slika sa strane teksta dobila ime „Autoportret Bihorca“.
„Glava mu je u obliku jajeta, gdje on razvija svoje ideje. Oči mu pokazuju slova, dok su usne pero kojim se piše od A do Š. Ramena su mu voćke koje su rasprostranene kod nas i one koje su jake. Desno stopalo mu je u obliku labuda, jer čovjek je labud ako želi, dok može biti i jež, ako da neko nagazi, što mu simbolizuje lijevo stopalo. Stomak mu je vodeničko kolo, kamen u kojem se zasipaju plodovi bihorskih njiva, vrtova i bašti…Jedna ruka je zauzeta alatkama koje današnji čovjek posjeduje, druga zauzeta olovkom, a iz džepa viri hljeb… Sve je naslikano pojedinačno i sve se mora tumačiti“, objasnio je Šabotić.
Slika „Ikona 21. vijeka“ govori o različitosti ljudi koji su rasprostrenjeni po planeti zemlji
„Na slici se je jasno primjećuju četiri lica, četiri različite rase ljudi, počev od bijelih, crvenih, žutih i na kraju crnih. Likove spaja pehar, lik majke svih ljudi i pokazuje jednakost. Plameta zemlja je nad glavama svih i njen opstanak zavisi od međusobnog dopunjavanja i usklađenog odnosa“, kazao je Šabotić.
Šabotić je na jednom platnu sastavio znamenitosti Crne Gore i tu sliku nazvao „Crna Gora na platnu“.
„Usklađenost različitosti koja proističe jedna iz druge međusobno se dopunjavaju i tako čine novu cjelinu, novo jedinstvo. Toliko je usklađen odnos da se i ne primjećuje gdje jedno završava, a drugo počinje. Različitosti i bogastvo oduvijek imamo, samo je na nama da to poštujemo i čuvamo. Ništa nije izmišljeno i ništa nije novo, jer se ništa ne može stvoriti a da nema neke korijene“, kazao je Šabotić.
Na njegovoj izložbi našli su se i mnogi motivi iz prirode i tradicije i arhitekture kuća i objekata, kojih se on prisjeća još dok je bio dijete.
ALDIJANA NOVALIĆ
