Kako kažu Bihorci u dijaspori, čudna vremena sa oskudnim darivanjem mogućnosti za normalnu egzistenciju, nametnula su potrebu da svoj kruh potraže tamo đe ih trbuh vodi, poklonivši im kolektivni naziv “iseljenik”.
Ne manje važan, ne manje Bihorac, svaki iseljenik je prihvatio naziv baš onakav kakav jeste. Bogatstvo jezika. To bogatstvo se posebno ogleda u povratim informacijama iz dijaspore. Činjenice o sigurnosti koju im inostrastvo pruža, vrlo brzo dođu do Bihoraca u Petnjici.
Poneseni svijetlom na kraju autoputa, probudi se želja da i oni budu iseljenici. Požuda raste proporcionalno sa nadom. Nakon ostvarenja cilja i odlaska u dijasporu, nostalgija za rodnom grudom raste. Pojam iseljenik postaje nepožaljan.
Kratak je put od požude do kompleksa.
LION HODŽIĆ
