Na trinaestom kilometru od Ljubljane nalaze se Domžale koje je poslednjih deceniju i po dom Sefadina Koraća.
I ovog ljeta, kao i većina Bihoraca, Sefadin je iskoristio godišnji odmor da posjeti svoj zavičaj. Jedna od usputnih stanica su mu bile prostorije Radija Petnjica.
„Svakodnevno pratim i čitam tekstove na portalu radija, pa sam svratio da vidim gdje sve te priče nastaju“, bila je rečenica Sefadinova sa kojom je zakoračio u prostorije radija. Nijesmo mogli da propustimo priliku a da se ne upoznamo sa razlozima odlaska mladog Koraća i to baš u Sloveniju.
„Prije 14 godina sam, iz ekonomskih razloga, što bi se reklo kod nas – trbuhom za kruhom, napustio svoj rodni kraj u želji da nađem bolje uslove za život. Ovdje sam završio srednju medicinsku školu, a u Sarajevu sam nastavio da studiram. Jedan period sam radio u Petnjici kao zubni tehničar. I pored toga što sam imao posao, uvidio sam da nije to ono što može da pruži sigurnost“, priča „s nogu“ svoju životnu priču za portal radija Sefadin Korać, tridesetdevedogodišnji Bihorac iz Slovenije.
Po dolasku u Sloveniju, Sefadin upisuje i završava visoku medicinsku školu čija diploma – zdravstvenog zubnog tehničara, mu je otvorila vrata Univerzitetskog kliničkog centra u Ljubljani.
„U Sloveniji je bolji, uređeniji život, poštuje se zakon. Apsolutno se gleda sposobnost, a ne politička, vjerska, nacionalna ili bilo koja druga pripadnost. Ako bih tražio neki nedostatak i neku manu života u Sloveniji, to bi jedino moglo da bude nedostatak onog bliskog odnosa među ljudima koji je tipičan za naš Bihor. Nema izraženih prijateljskih i komšijskih odnosa kao što je to u Petnjici. Sa druge strane, Crna Gora je daleko iza Slovenije. Ne mislim samo u ekonomskom, već i u organizacionom i svakom drugom smislu. Smatram da je jedini spas za mlade ljude da se školuju i da svojim znanjem pokušaju da obezdijede prosperitetnu i sigurnu budućnost“; istakao je Sefadin Korać za portal radija.
DENIS BOŽOVIĆ
