Ulažući u zavičaj mi, a priori, ulažemo u sebe i svoju budućnost; ponajprije u mlade koji dolaze i kreću na nepregledan životni put
Piše: Esko Halilović, predsjednik UO ZK Bihor iz Luksemburga
Poznato je da je ZK Bihor još od samog osnivanja, kao prioritetan zadatak, odredio i briga o zavičaju. Shodno mogućnostima – pomagati vazda i u svakoj prilici. Za uzvrat očekuju se rezultati i apsolutna transparentnost.
I kada obavljam dužnost predsjednika UO ZK Bihor i kada sam obavljao neke druge funkcije u našem udruženju ili bio samo član – borio sam se da tako bude; da nam zavičaj ne bude sam, već mi, u svakoj prilici zajedno sa njim, sa ljudima koji su ostali da čuvaju naša ognjišta i naše uspomene, da bdiju nad svetom zavičajnom zemljom.
Istina, često se čuje: zavičaj mi je tamo gdje mi je lijepo, što donekle to jeste tačno, ali defakto i dejure zavičaj ne može zamijeniti niti jedan drugi pedalj zemlje na planeti. Takav kakav je naš zavičaj – on je naš. I sve te njegove vrline i mahane – naše su i to smo mi.
Neću nabrajati donacije iz široke lepeze Zavičajnog kluba Bihor upućene zavičaju, ali, kako ja – tako i svi članovi ZK Bihor, s ponosom se prisjećamo donacija i raznih pomoći upućenih zavičaju u užem i širem smislu a one su dosezale i van granica naše jedine domovine Crne Gore.
Najnovijom donacijom koja je realizovana u mjesecu avgustu ove godine potvrđujemo svoju opredijeljenost i ljubav prema zavičaju. Bilans samo ove pomoći Sredjoj mješovitoj školi u Petnjici jeste: školski inventar – 196 jednosed – klupa, 196 stolova i tri katedre, kao i četri projektora.
Uz ovaj školski inventar, takođe je donirana i finansijska pomoć u iznosu od 2.000 eura za kupovinu minibusa za prevoz učenika kao i 100 eura kao novčana nagrada najboljem učeniku u generaciji 2018/19.
Mi smo savršeno svjesni da će se i drugi, ukoliko budu u mogocnosti, rukovoditi našim primjerom. Svjesni smo da nismo jedini koji pomažu druge. I to nas raduje.
Mi nikada nećemo odustati od našeg primarnog oprjedeljenja. Naš zavičaj je u našim srcima i mi ga želimo i ljepšeg i prosperitetnijeg nego što jeste.
Velika je radost kada dođemo u zavičaj i na licu mjesta vidimo rezultate naše pomoći. Nismo od onih koji u svakoj prilici kritikuju i svaki pogrešan potez, pojedinca ili kolektiva, pokušavaju izdići na stub srama. Ljudi smo i svi smo sastavljeni od mahana i vrlina, ali nesebičnim radom, složno i zajednički, i istinskom ljubavlju prema zavičaju, možemo itekako, unaprijediti stanje i među nama samima i tamo odakle smo otišli i tamo gdje se s radošću vraćamo.
Naš slogan jeste: Idemo dalje!
