Ovaj festival protekao je u znaku 10 godina postojanja ovog udruženja koje služi za primjer dobre orgnizovanost crnogorske dijaspore u Evropi
O festivalu Bihoraca i pokretanju seoskog turizma u selu Crhalj u Donjem Bihoru, iz Holandije, na svoj originalan način piše:
Sevda Čelebić
Došla sam u Luksemburg iz Holandije na poziv Faiza Softića i po prvi put se susrela sa kulturnim dijelom života doseljenika iz Crne Gore i drugih zemalja ex-YU u Luksemburgu. Dijasporu, koja je osnovala ovaj klub, čine uglavnom ljudi koji potiču sa prostora Bihora – oblasti koja pripada opštinama Petnjica, Berane i Bijelo Polje. Dodatno, predstavljaju primjer multikulturalnog spajanja, kao i održavanja prijateljstava između građana zemalja ex – YU .
Ovakvo sadržajno, multikulturalno udruženje koje njeguje toleranciju, poštovanje različitosti, zaslužuje epitet najboljeg udruženja u dijaspori, jer, zapravo, kroz svoju široku lepezu kulturnih priredbi, predstavlja svijetao primjer i na najbolji način prezentuju i svoj zavičaj i svoju zemlju porijekla – Crnu Goru.. Zato iskreno odajem priznanje i izuzetno poštujem rad udruženja „Bihor“. Srećna sam što mi se pružila prilika da se i ovako zahvalim na pozivu. Bila mi je čast da budem učesnik ovakvog skupa. Ovo putovanje me je obogatilo za mnoga poznanstva; prisustvovala sam i učestvovala na istinskom prazniku kulture, a ta i takva prilika se rijetko ukazuje nama koji „živimo i radimo daleko od rodnog kraja.“
Lično bih željela da se ovakvi susreti nastave i u domovini, i to što prije. Mi dolazimo iz zemlje i kraja gdje se ima šta pokazati drugima i to moramo iskoristiti. Netaknuta priroda i gostoprimstvo Bihora i Crnne Gore su adut za razvoj seoskog i svakog drugog turizma i to moramo iskoristiti. Primjer za to je i ovaj festival u Luksemburgu koji, naprosto, napaja dušu onima koji su bili u prilici da proprate programe. To smo mi, to je naša tradicija i naša kultura!
Dio sela Crhalj
Mi pripadamo Evropi i svjetskoj kulturi. Kako svi u sebi nosimo svoje zavičaje, možemo reći da su neki svoju domovinu prenijeli na zapad, ne samo duhovno, već i u praktično.
Želim posebno pohvaliti KUD „Petnjica“, iz Petnjice koje predstavlja zvijezdu tamošnje etno tradicije. Iako su izvođači uglavnom mlađe starosne dobi, zrelo i uigrano su odgovorili zadatku i poslužili svrsi. U njima prepoznajem sebe, odnosno momenat kada sam napustila svoj zavičaj i uputila se u Sarajevo, gde sam završila srednju školu. Potom se krajem 90-ih godina selim u Švajcarsku, gde uz rad završavam dodatno školovanje u Cirihu i usavršavam njemacki jezik…
Nakon završenog fakulteta u Njemackoj početkom novog milenijuma vraćam se u zavičaj gde počinjem da radim kao tumač stranih jezika, tokom ponovne izgradnje i povezivanja opština sa teritorije bivših republika Jugoslavije.
Krajem 2003. našla sam radno mjesto u Volendamu, nedaleko od Amsterdama. Ovaj gradić još uvijek nosi titulu jednog od najlepših ribarskih gradića u Evropi. Prezentovala sam za nekoliko većih, čuvenih domaćinstava volendamsku tradiciju, kao i proizvodnju čuvenih holandskih sireva. Obučena u tradicionalnu volendamsku nošnju, zainteresovanim posjetiocima iz raznih krajeva svijeta, pričala sam o porijeklu i svojstvima „Gaude“ i „Edamera“. Radila sam to jako uspješno, uz veliko zadovoljstvo. Osećala sam se kao da prezentujem nešto svoje, iako nisam tu odrasla.
Menadžer i domaćini kompanije „Willig“bili su ponosni i veoma zadovoljni mojim radom. Nakon 3 godine rada dali su mi predlog da takav model rada prenesem u Srbiju i Bosnu, uz prenos tehnologije izrade „Edamera“ i „Gaude“. Pošto sam veliki ljubitelj tradicije i organske hrane domaće proizvodnje, odlučila sam da takav projekat započnem u svom rodnom selu Crhalj. Angažovala sam svoje komšije, prijatelje, rodbinu i uspeli smo da ponudimo najzdravije pršute, kozji i ovčiji sir, domaće mlijeko, sveže, domaca peciva i pite, našim turistima iz Evrope. U ambijentu divne drvene seoske kuće, sa organski gajenim paradajzom i paprikom, naši gosti su mogli, gledajući prelijepe crhljanske predele da se putem interneta povezuju sa svojim radnim obavezama, da završavaju nedovršeno, u ambijentu bez stresa, gde priroda harmonično upravlja životnim ritmovima.
Danas obilježavam 14 godina od osnivanja ideje etno-kulturni seoski turizam. Ova ideja nastala je u Crhlju, gde sam pored izgradnje etno-kuće, uz pomoć familije koja mi je ustupila seosku kuću, otvorila i mini-muzej sa artefaktima i starinama koje su mi ustupili rođaci u Crhlju, u želji da što bolje očuvaju svoju tradiciju i prikažu je svijetu. Bijelopoljski muzičari i Limski Biseri su za sve naše goste, uz zvuke tamburice prenijeli naš izvorni sevdah, najlepše ljubavne pesme, koje su izmamile sjetu i probudile duše naših gostiju. Iako riječi nisu razumeli, odlično su prepoznali emocije i raspoloženje o kojima naše pesme govore.
Možemo se pohvaliti raznim dobrim iskustvima i uspjehom koji je donijela interakcija savršene prirode, domaće proizvodnje organske hrane, sa posjetiocima kako iz regiona, tako i iz cijelog svijeta. Minulog ljeta imali smo jedinstvenu priliku da na posjedu u Crhlju dočekamo čuveni sportski biciklistički klub „Ursen“ iz Holandije. Moram se pohvaliti, u nadi da me nećete doživeti kao neskromnu, da je svake godine ostvaren izvjestan napredak u radu i organizaciji seoskog turizma. Tu bi trebalo spomenuti nekoliko bitnih projekata kao što je prvi autokamp osnovan u Vranješkoj dolini, opštine Bijelo polje, kao i nekoliko bitnih projekata širom Balkana.
Da bi sve ovo preživjelo i ostalo budućim generacijama, ovom prilikom apelujem na sve ljubitelje ovog vida turizma da se ne ustručavaju i da računaju na moju pomoć. Naravno, potrebna je i veća podrška lokalnih i državnih vlasti, ona je uvijek dobrodošla. Jer održavati čistu okolinu na selima nije lako finansijski izdržati, kao što nije nimalo jeftino održavanje starih objekata i našeg kućnog muzeja.
I za kraj, još jednom iskazujem svoje oduševljenje i pohvaljujem sve organizatore udruženja „Bihor“. Poseban pozdrav upućujem Faizu Softiću, poznatom književniku porijeklom iz Bihora i Hamdiji Rastoderu koji su sjajno i na originalan način organizovali ovaj festival.
Hvala i svim članovima ZK „Bihor“ na čelu sa predsjednikom udruženja dipl. Ing. Eskom Halilovićem na uspjehu vrijednom pažnje i poštovanja.
