DRAŠKO DOŠLJAK: “ZBOGOM KOMPLEKSU”

Petnjica

(Monografija Zavičajnog kluba“Bihor“)

Povodom deset godina postojanja Zavičajnog kluba „Bihor“ iz Luksemburga štampana je, krajem 2019. godine,  luksuzna monografija ovoga kluba, pod uredništvom književnika Faiza Softića.

U uvodnom tekstu ove monografije – Riječ urednika – Faiz Softić zapisuje: „Već odavno se, kako u Luksemburgu, tako i u Crnoj Gori i Bihoru, odakle dolazi najveći broj članova ovoga udruženja, može čuti kako biti član ZK ‘Bihor’ predstavlja čast i ponos! I to je apsolutno tačno, jer, i – u Sarajevu kada pomenem Bihor znaju ga po romanu Bihorci Ćamila Sijarića i po udruženju ZK ‘Bihor’ iz Luksemburga. Ime Bihor koje su do nedavno mnogi izgovarali sa blagim stidom, danas izgovaraju s ponosom i posebnim zadovoljstvom, jer je taj kraj koji je iznjedrio mnoga značajna imena, dokazao i kroz aktivnosti ZK ‘Bihor’, da nije ni bolji ni gori od ostatka svijeta. Zbogom kompleksu!“

Čini nam se da je ova Softićeva rečenica: „Zbogom kompleksu!“, morala biti davno izgovorena – i to horski, upamćena – generacijski i otmjeno odbačena! Morala, ne samo zbog Ćamila Sijarića koji je rođenjem i djelom pripadao i ovom kraju i južnoslovenskom književnom prostoru,  i ne samo zbog epova Avda Međedovića, i ne samo zbog književnika i slikara, naučnika i privrednika, i ne samo zbog…

Mnogi su smatrali da je riječ „kompleks“ tradicija i da se tradicija mora čuvati. Srećom, stasale su generacije koje su tu riječ, neosnovano nametnutu, ponosno odbacile, a Zavičajni klub im rezultatima dodatno „otvarao oči“. Kada ovu monografiju uzmete u ruke i iščitate, možete zažaliti što riječ urednika nije sadržala samo ovu rečenicu – baš ovu: „Zbogom kompleksu!“ Jer je cijeli sadržaj ove monografije „legao“ u ovu rečenicu.

Sigurni smo da su Bihorke i Bihorci dobro razumjeli ovu sintagmu Faiza Softića, te da mu moraju biti zahvalni zbog nje. Ponavljajte ovu rečenicu!

Tridesetak je tekstova u ovoj monografiji: od onih prigodnih do onih koji govore o značajnijim aktivnostima Kluba. Tako, akademik Abdulah Sidran poručuje: „Ja „Bihor“ vidim kao košnicu u kojoj živi – izlazi na poslove pa se u nju vraća da položi med  –  jedan jak pčelinji roj, rijetke i posebne vrste. Zbilja u svemu oko vašeg tamošnjeg kulturnog djelovanja ima nešto endemsko, ono što će prepoznavati i znati imenovati tek buduća pokoljenja“.

Mr Predrag Peđa Mitrović, direktor Uprave za dijasporu Crne Gore podsjeća da  ZK „Bihor“ od početka svoga rada „kroz brojne svojeaktivnosti dokazuje svoju posvećenost i vezanost za Crnu Goru. Brojne su humanitarne aktivnosti koje je realizovalo ovo udruženje, ali jednako vrijedne pažnje su i  aktivnosi koje su usmjerene na druženja samog članstva i promociju Crne Gore kroz organizaciju raznih događaja  –  promocija, kulturnih večeri, dana kulture, sportskih aktivnosti“.

U autorskom tekstu “U susret jubileju“, mr Esko Muratović ističe: „Uspješnost i veličina vašeg djelovanja počiva, najprije, na izgrađenom vrijednosnom identitetu, uz prožimajuća i preplićujuća saznanja, osjećanja i htijenja okrenuta ka uslovima i potrebama zajedničke egzistencije vaše vrijedne zajednice, uz jačanje odanosti, solidarnosti, a onda i povoljne samoocjene, kada se nove mogućnosti ne daju zamisliti bez uživljavanja u ljudske okolnosti, sa kojima se teži ne samo onom ostvarljivom, već i univerzalnom“.

U monografiji se nalaze i osvrti počasnih članova Kluba povodom desete godišnjice postojanja: prof. dr Šerba Rastodera, Henrija Haine (predsjednik opštine Rumelonž), Haćima Durakovića, Ismeta Muhovića, Refika Akove, mr Saita Š. Šabotića, Mirsada Rastodera, Veska Garčevića.

Akademik Šerbo Rastoder piše da značaj postojanja ZK „Bihor“ nije samo „zbog toga što su vrijedni entuzijasti okupljeni u klubu i oko njega učinili ‘vidljivom’ zajednicu iseljenika, i to ne samo u zemlji u kojoj danas žive nego i u zemlji iz koje dolaze. Istovremeno, brojnim kulturnim aktivnostima su promovisali iseljeničku zajednicu kao skupinu koja vodi brigu o svom kulturnom nasljeđu… Želim posebno naglasiti značaj revije BIHOR, koja pod uredništvom neumornog Faiza Softića već dugo svjedoči o sebi i drugima, te postaje garant da će aktivnosti ovog udruženja nadživjeti i samo trajanje kluba i njegovih članova“.

Vesko Garčević, raniji ambasador Crne Gore u zemljama Beneluxa u svom eseju „Daleko u svijetu poželim Bihor pored sebe“ posebno podvlači: „Ja vas cijenim zbog svega onoga što ste uradili, ali vas posebno cijenim zbog jedne velike stvari koju ste vi, dobri ljudi okupljeni oko ‘Bihora’, utkali u svoj klub. Naš klub spaja različitosti, on njeguje poštovanje prema drugome; on miri i pruža ruku razumijevanju… Crna Gora može da bude uspješna samo ako je mjesto gdje se svako osjeća kod kuće, kao što sam se ja osjećao kod vas u ‘Bihoru’. Pomozite joj svojim primjerom, kao što ste to činili do sada, boreći se za Crnu Goru u sebi i za sebe u Crnoj Gori, jer vi ste podjednako dio nje kao i svi drugi njeni narodi“.

Počasni član Kluba, mr Sait Š. Šabotić u svom prigodnom tekstu kaže da „ZK ‘Bihor’ osobito uvažava zato što su njegovi članovi, već na osnivanju prepoznali važnost kulture sjećanja, kulturne riječi i uopšte kulture. U tom smislu i sa tim ciljem, pokrenuli su reviju Bihor, koja danas u dijaspori predstavlja jedno od najčitanijih glasila među našim zemljacima. To je važno istaći zbog činjenice što je kultura važan segment identiteta… U  ZK ‘Bihor’ su posvećeni tom da što neposrednije doprinesu stabilnosti i blagostanju zavičaja i ljudi u njemu, zato i jeste Zavičajni klub“.

Mirsad Rastoder, urednik festivala „Zavičajne staze“ u Petnjici, i počasni član Kluba u svom tekstu – čestitki poručuje: „Osjećam i znam da brojni članovi i prijatelji Zavičajnog kluba ‘Bihor’ u Luksemburgu, živeći u inostranstvu, preciznije drugoj domovini,djelima pokazuju da stalno brode na zavičajnim oblacima dobre duše koja pljuskovima napaja misiju opšteg dobra od kojeg svi zajedno rastemo“.

U monografiji je dat i istorijat Kluba od osnivanja i inicijative dipl. ecc.Ruždije Kočana (rodom iz Godočelja) do danas. Tu su i imena članova Upravnog odbora Kluba, finansijera, i dr.

U cjelini ove monografije „Predsjednici udruženja govore“ dati su tekstovi pet dosadašnjih predsjednika: Remzije Hajdarpašića, Ruždije Kočana, Hamdije Rastodera, Raifa Adrovića i Eska Halilovića. U njihovim autorskim tekstovima, čitaoci će pronaći sve važne podatke o funkcionisanju Kluba, idejama, teškoćama, programima i stremljenjima. Svaki predsjednik iz svog ugla i na  sebi svojstven način.

Značajan dio monografije, opravdano, zauzimaju prilozi koji su vezani za aktivnosti Kluba, prije svega, na kulturnom, sportskom i humanitarnom polju. Tu su i stranice posvećene proslavama, jubilejima i posjetama prijatelja i zvaničnika iz Zavičaja i Crne Gore.

Posebno treba istaći da je monografija opremljena odličnim kolornim fotografijama koje na poseban način predstavljaju potvrde tekstova i njihove dopune koje, često, kazuju više od teksta. Autori fotografija su: Zeno Ćeman, Ado Softić, Edin Latić, i Latif Adrović Starkin.

Izdavač monografije je ZK „Bihor, koju potpisuje Esko Halilović, lektori: Safet Sijarić i Misera Suljić-Sijarić; saradnici na projektu: Raif Adrović, Remzija Hajdarpašić, Ruždija Kočan, Hamdija M. Rastoder i Esko Halilović; likovno rješenje korica potpisuje Mensur Ibrahimović, a tehnički urednik je Željko Madžgalj. Urednik ove vrijedne monografije je Faiz Softić.

Monografija Zavičajnog kluba „Bihor“ (povodom 10 godina postojanja) jeste svjedok minulog desetljeća i prvog velikog jubileja ovoga kluba. Ona svjedoči  o rezultatima dobrih i vrijednih ljudi koji su najprije za sebe i svoje porodice  stvorili  sve  „sa svojih dlanova“, a onda i u „znoju lica svog“  nastavili da stvaraju, pri tom, ne zaboravljajući da nije sve u materijalnom, već i u duhovnom –  koje je vječno! Pokazuju da udruženi sve to mogu i bolje i ljepše i dugovječnije!

Ovo je monografija koja svojim sadržajem šalje više poruka. Jedna poruka ovoga kluba je, podsjetimo, najglasnija: „Zbogom kompleksu!“

Prof. dr Draško Došljak

Izvor eSpona