Selo Azane, smješteno na samoj administrativnoj granici opštine Petnjica i Bijelog Polja, udžbenički je primjer sela koje “umire”.
Popovići, Petrovići, Šabotići, Ivezići, Bošnjaci, Stanišići…… Kada bi sudili po broju prezimena, teško za vjerovat da je selo danas skoro pa pusto, a prema riječima Brana Popovića – noću nema ni dvadeset sijalica da je upaljeno.
Naravno, Brano misli na to da jedna sijalica znači jedno domaćinstvo, a u zajedničkom prebrojavanju, potpomognuti komšijom iz Vrševa, stigli smo i do broja od 17 domaćinstava.
Selo je smješteno na sunčanoj strani, a kako je u opštini Petnjica strateška grana poljoprivreda, to znači da Azane zauzimaju povoljan geografski položaj. Međutim, infrastruktura, posebno putna, je u dosta lošem stanju.
Naš domaćin Brano je naglasio da se sve odseli. I sam se selio. Bolji i lakši život je tražio u Podgorici gdje je radio, pa onda u Ivangradu i na kraju je došao na svoju đedovinu. Ne zna koliko su godina Popovići u Azanama, a ono što zna je to da mu je otac živio 104 godine i da se tu rodio.
“Radim više nego li đe ima pet-šest članova. Treba radna snaga, a ako je nema, težak je život onda ovđe. Dok mi je sin bio zdravsteno dobro, bilo je lakše, a sada, sada moram sve sam. Zato ne držim krave. Imam oko 80 ovaca i konja. Sve nužda čovjeka natjera. Od nečega se mora živjet”, ističe Brano Popović za portal radija.
Problema oko plasmana svojih proizvoda nema, a posebno riječi hvale ima za one kojima isporučuje jagnjad.
“Jagnjad dajem Kočanima, Sadatu i Žuću. Zlatili mi se. Oni su mi tačni. Sa njima nikakvih problema i zlatili mi se. Sir plasiram u Beogradu, Budvu i inostranstvu”, ističe Brano.
Da Brano pripada generaciji koji vole da drži od meraka, može se zaključiti po ovnu – galjku sa zapetim rogovima, konju sedlaniku, pijetlu plaćen po “paprenoj cijeni” a u okutnjici “sve pod konac”.
“Ja traktor ne umijem da vozim. Da mi je sin dobrog zdravlja, onda bih imao cijelu mehanizaciju. Inače, ja ne mogu da kosim već kupujem sijeno i plaćam da mi pokose. Imam moga imanja, a uzimam u zakup od stričeva koji su u Beogradu. Treba radna snaga ali, čovjek mora da se bori do zadnjeg momenta, dokle ne poklekne. Iz Azana sve odseli i pomrije”, zaključuje Brano Popović.
DENIS BOŽOVIĆ
PROČITAKJTE JOŠ:
PETNJICA: STOKA NA ISPAŠI KAD JOJ VRIJEME NIJE – OVO JE LJEPOTA, ZAHAĆ I SUNČANA STRANA AZANA
