Da se ljubav ne mjeri novcem i kvalitetom, najbolje nam može poslužiti primjer Sulja Halilovića iz Godočelja.
Ovaj 86-godišnji Bihorac, i pored toga što ima mogućnosti da kupi i vozi automobile novije generacije, on se odlučio da penzionerske dane provodi za volanom marke “Reno 4”. Ovaj automobil, zbog položaja menjača, imao je širok spektar nadimaka, od šaltera zbog načina otvaranja prozora do kišobrana zbog položaja menjača.
Suljo je auto kupio sredinom 90-tih godina prošlog vijeka.
„Kupio sam ga kod doktorice iz Herceg Novog i ona je bila njen prvi vlasnik. Tada sam ga platio pet i po hiljada maraka. Nijesam žalio novac jer je to bio auto godine. Volio sam tu marku i taj model. Ostarali smo obojica samo što je on u boljoj poziciji od mene. On je bolje očuvan“, kroz šalu dodaje Suljo. Bez razmišljanja Suljo ode i na dalje i duže destinacije. Podgorica, Novi Pazar, Sarajevo, samo su u nizu lokacija sa kojima Suljo obiđe za volanom svog ljubimca. Gdje god da se pojavi, prva rekacija i pitanje jeste – bi li ga prodao, koliko para.
Čak i na graničnim prelazima privlači pažnju.
„Trpim kritike i od mojih. Svi žive dobro, ekonomski su jaki a kritikuju me zašto vozim ovaj automobil i nagovaraju me da mi kupe nešto novo. Naravno, ne pada mi na pamet da se odvajam od moje stare i provjerene četvore. Uživanje je sjesti u njega i vozit ga“, ističe Suljo Halilović.
DENIS BOŽOVIĆ
PROČITAJTE JOŠ:
NADŽIP KOČAN: IZ BIHORSKE DIREKTORSKE FOTELJE U NOVOPAZARSKI MUZEJ “RAS”
