Nekadašnji fudbalski reprezentativac Crne Gore, Elsad Zverotić kazao je da iako je počeo da igra fudbal u Švajcarskoj i imao ponudu da igra za reprezentaciju te države, nikada nije imao dilemu za koju reprezentaciju ću igrati.
On je kazao da je Crna Gora njegova država, da je u njoj Bihor i Vrševo, selo iz kojeg su Zverotići porijeklom.
“Bez obzira što sam u Švajcarskoj počeo da igram fudbal, i što su mi, vrlo korektno pružili šansu, nikada nijesam imao dilemu za koju reprezentaciju ću igrati. I kada je stigao poziv nijesam se ni trena dvomio. Crna Gora je moja država, u njoj je moj Bihor i moje Vrševo”, rekao je Zverotić agenciji MINA.
Prema njegovim riječima, igranje u reprezentaciji mnogo je doprinijelo njegov karijeri i odluci da se profesionalno posveti fudbalu.
Tihi, nenametljivi momak široj javnosti postao je poznat krajem aprila 2007. godine kada je njegovo ime objavljeno na spisku tadašnjeg selektora mlade reprezentacije Crne Gore Dušana Vlaisavljevića.
Narednih 11 godina mijenjali su se selektori, ali je njegovo ime konstantno bilo na spisku.
U zavisnosti od selektorske koncepcije mijenjalo je mjesto, u odbrani ili veznom redu, ali je redovno bio na spisku pozvanih reprezenatativaca. I tako deset godina.
Zverotić je kazao da se sjeća poziva i dolaska na prvo okupljanje reprezentacija, treme i isčekivanja prvog meča i strepnje da li će biti u prvom timu, ali i ushićenja nakon prvog gola u dresu reprezentacije.
On je rekao da je nakon toga postizao značajnije golove u seniorskoj konkurenciji, ali da prvi gol za mladu reprezentaciju Crne Gore ima posebno mjesto.
Podsjećajući da za svakog sportistu mnogo znači podrška navijača, Zverotić je kazao da u negovom srcu posebno mjesto ima crnogorska zastava, na sjevernoj tribini, na kojoj piše Petnjica.
“Uvijek sam imao podršku navijača. Oni znaju da se nikada nijesam štedio i to cijene. Znam i da je mnogo Bihoraca, ljudi koji su porijeklom ili još žive u tom dijelu Crne Gore, dolazilo na utakmice i navijalo za reprezentaciju. To mi je bio dodatni motiv da pružim još više”, kazao je Zverotić.
On je rekao da je ponosan što je prvi fudbaler sa 50 nastupa u reprezentaciji Crne Gore.
Neumorni vezista, sa brojem 17 na dresu, protiv Rumunije, krajem avgusta 2017. godine, upisao je 61. nastup.
Zverotić je kazao da nije mogao ni da sanja da će biti prvi fudbaler koji će 50 puta igrati za reprezentaciju Crne Gore.
“Srećan sam što sam imao priliku da igram, a posebno zbog toliko važnih utakmica koje su otvarale put našoj reprezentaciji. Uvijek sam se trudio da u klubu, a posebno u reprezentaciji, dam maksimum na treningu i utakmici. Svaku priliku sam koristio da napredujem i u datom trenutku pružim sve što mogu, i nagrada je došla”, kazao je Zverotić.
Debitovao je u seniorskoj reprezentaciji 27. maja 2008. godine u duelu sa Kazahstanom u Podgorici. Od tada, narednih deset godina bio je stalni član reprezentacije.
„Čast je igrati u dresu svoje države i to u prvom fudbalskom timu. Laska mi to što sam prvi fudbaler sa 50 utakmica u nacionalnom dresu, ali osjećam da nijesam pokazao sve što znam i što sam mogao“, kazao je Zverotić.
On je karijeru počeo u švajcarskom Bazenhajdu, a afirmaciju stekao u Vilu.
Član Lucerna postao je u junu 2008, a u ljeto 2011. godine prešao je u Jang bojs iz Berna.
Dobre partije i golovi u dresu Jang bojsa u Ligi Evrope i crnogorskoj reprezentaciji preoporučili su ga londonskom Fulamu, koji se pojačao posljednjeg dana prelaznog roka, 2. septembra 2013.godine.
Poslije dvogodišnjeg ugovora, 2015.godine uslijedio je povratak u Švajcarsku, u Sion, iz kojeg je u ljeto 2018. godine prešao u Arau.
Za dobre partije u tom klubu nagrađen je kapitenskom trakom.
Pouzdanog vezistu ili defanzivca, po potrebi desnog beka ili štopera, široj crnogorskoj javnosti otkrio je selektor mlade reprezentacije Dušan Vlaisavljević i pozvao ga za prijateljski meč sa Albanijom u Skadru.
Odužio mu se na najbolji način i u debitantskom meču, u Skadru, 2. maja 2007. godine, postigao odlučujući pogodak za pobjedu od 2:1.
Debitantski gol potvrdio je ispravnost njegove odluke da reprezentativnu karijeru gradi u državi u kojoj je rođen, a ne u onoj u kojoj je rastao i stekao afirmaciju, iako je u švajcarskom nacionalnom timu prošao sve mlađe selekcije.
Uslijedili su nastupi u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo za igrače do 21 godinu, koje je završio sa kapitenskom trakom na ruci.
Dobre partije nijesu promakle tadašnjem selektoru Zoranu Filipoviću, na čiji je predlog prekomandovan u seniorski tim.
U seniorskom nacionalnom timu postigao je i pet golova, od kojih su dva nezaboravna – protiv Engleske u Podgorici i odlučujući za pobjedu protiv Bugarske u Sofiji.
Zverotić je kazao da mu je igranje u reprezentaciji mnogo doprinijelo karijeri i da ga je ubijedilo da fudbal postane njegovo profesionalno zanimanje.
“Reprezentacija se poklopila sa prelaskom iz Vila u Lucern, pa u Jang bojs. Dobre partije protiv Engleske preporučile su me Fulamu. Prije toga i nezaboravni dueli sa Liverpulom i efektan gol, pa su mi vrata Engleske bila otvorena”, kazao je Zverotić.
Prema njegovim riječima, tri fudbalska detalja neće zaboraviti dok je živ.
“To je sigurno gol koji sam postigao Englezima i koji nas je vratio u život, pomogao je da izborimo baraž. Tu radost svih iz reprezentacije i navijača nikada neću zaboraviti. Odlično pamtim i odlučujući gol protiv Bugarske. Moju karijeru obilježio je i pogodak Liverpulu, bio je sjajan”, kazao je Zverotić.
Odgovarajući na pitanje da li je zadovoljan karijerom, Zverotić je kazao da jeste, da je moglo možda i više, ali i manje.
„Za potpunu karijeru, za ispunjenje sna, falilo je da sa reprezentacijom zaigram na nekom velikom takmičenju. Sve u svemu zadovoljan sam, često kažem da sam pokazao da se, uz malo sreće, iz malog bihorskog sela upornim radom može stići i do Vemblija“, kazao je Zverotić.
