Nekoliko vrsta pečuraka sa bihorskih livada i šuma izuzetno su tražene i plasiraju se u Crnoj Gori a i vano. Ta činjenica već decenijama omogućava, kako beračima tako i nakupcima da dobro zarade.
Od skupljanja smrčka, vrganja i lisičarke neke porodice zarade dnevno i više od 100 eura. Ipak, oni koji imaju dugogodišnje iskustvo u otkupu smatraju da je u minulim godinama manje prilika da se od tog posla dobro živi.
Suko Ramčilović ima višedecenijsko iskustvo u otkupu i pripremi pečurke za tržište.
“Iz Bihora svakodnevno imam oko pedeset ljudi koji mi donose na više lokacija pečurku, od Orahova, Azane, Vrševo, Tucanje, Godočelje, Johovice, Radmancem, petnjički krug, Lagatore, Lješnica, Kraka, planina”, kaže Suko.
Više od mjesec se aktivno otkupljuje pečurka.
“Dnevno napravim tri ture i prikupim oko 600 kilograma pečurke iz Bihora. Ove godine korona je uitcala na cijene, pa je sirova pečurka, prva klasa od eura do dva i po, suva od dvadeset eura pa gore.
Trnutno suve pečurke na lageru imam oko 500 kilograma. Radim godinama i ostao sam vjeran svojim beračima pečurke. Pomaže mi sin koji je bio u Luksemburgu.
Ispalućem na licu mjesta gotovinski”, kaže Suko.
On se žali da nema dovoljno prostora za odlaganje pečurke i izuzetno bi mu značila pomoć od nadležnih, jer, kako je kazao, toliko ima sezonskog posla da bi mogao da zaposli desetak radnika.
Kako nam kaže jedan od redovnih berača Ćamil Pramenko, pečurke ima dosta, ko hoće da je traži. On sa svojim unukom svakodnevno ide da traži pečurke.
“S tim da nije cijena baš dobra ove godine, zbog situacije sa korona virusom. Ovih dana počelo je lijepo vrijeme, šuma je puna pečurke, jedino što je cijena slaba.
Idem već 30 godina zaredom i prosječno nađem od 300 do 500 kilograma, u zavisnosti od godine. Ove godine sam već prodao oko 100 kilograma. Trebalo bi da se cijena poveća, da se berači motivišu i traže pečurku. U Pljevljima i Prijeloplju je skuplja, ali ovdje je dajemo kod svoje kuće i uhar je”, zaključio je Pramenko.
ENKO KORAĆ
