HUSEIN EFENDIJA RAMČILOVIĆ je bio gost pete emisije Putevi i raskršća Radija Petnjica. On je govorio o društvenoj svijesti u Petnjici i o tome koliko su ljudi u Bihoru okrenuti vjeri.
Kada kažemo Petnjica šta je vaša prva misao ?
To je jedan predivan kraj, mjesto koje je Bog dragi dao Bihorcima da žive u njemu, i svakako toliko je lijepo da bi svako poželio da živi u takvom mjestu. Ali ima jedan razlog zbog kojeg su sa ovog prostora ljudi uvijek putovali samo u jednom pravcu i uzimali samo jednu kratu. To je ekonomska situacija. Ona je doprinijela da ljudi napuštaju ovaj kraj. Moji su amidže još 1913. godine odselili za Tursku – četvorica njih. Još tada su govorili „ovdje sreće nema i ovdje ne može da se živi iz ekonomskih razloga“. A drugi razlog su bili ratovi. Rat na prostoru bivše nam i drage Jugoslavije uradio je svoje, pa je migracija ne samo sa prostora Bihora već iz svih republika tadašnje Jugoslavije bila ogromna. Narod je uvijek bježao i gledao da skloni glavu zbog ratnih sukoba i nesreća koje su nametnute svima nama zajedno. I danas kada smo se otrijeznili nakon dvadeset i nešto godina, svi vidimo koliko nas je to koštalo i koliko je privreda stala. Nakon onog lijepog vremena kada smo svi živjeli lijepo, mirno u SFRJ, kada smo svi mogli da se školujemo, studiramo i poslije završene škole mogli odmah da nađemo posao odjednom je nastupila kao neka tama, neki mrak je je pred svima nama.
Koliko su ljudi i u kojoj mjeri okrenuti vjeri?
Ja sam ovdje došao iz Islamskog odbora Bijelo Polje sa radnog mjesta Imama. Došao sam 1984 godine 1. oktobra. Tada je u Bihoru imala samo jedna džamija, koja je jedinstvena i u Crnoj Gori i u Sandžaku i na prostoru bivše Jugoslavije. To je jedina džamija koja ima tri sprata. To je ova džamija u Petnjici. Od 1984 godine smo krenuli sa buđenjem svijesti. Biti vjernik ne znači samo ići u džamiju i klanjati, Bogu se moliti. Biti vjernik znači biti vjeran svakome, da svako u tebe vjeruje, da svakome želiš dobro, da svakome činiš dobro, to je vjernik. A ako on klanja, posti, odlazi u džamiju a ne bude želio ljudima dobro i ono što želi samome sebi, nije on vjernik. Niko nije vjernik dok ne želi svim ljudima ono što želi sebi, kazao je Muhamed. A svako želi sebi dobro, znači ako želiš sebi dobro moraš ga željeti i drugima a kada to budeš mogao e tek tada si postao vjernik. A onaj koji želi sebi dobro a drugima zlo taj nije došao do prave spoznaje šta znači biti vjernik. Suština vjere jeste sama riječ „selam“ što znači mir, spas među svim ljudima. Ljudi u ratu, u teškim vremenima izgube kompas i onda oni ne znaju ni kako se zovu, ni ko mu je otac, ni koja mu je vjera, ni koja mu je nacija, ni koje su njegove dužnosti kao ljudskog bića, a ljudsko biće je veliko i najveće savršenstvo. Treba čuvati čovjeka, njegov ponos, dostojanstvo. Veća je svetost čovjek nego što je KABA u Meki, manji je grijeh srušiti KABU nego omalovažiti čovjeka, povrijediti njegovo dostojanstvo, nanijeti mu zlo da li riječju ili djelom, kazao je Muhamed. Zašto ? Nema tog čovjeka koji nije Božije biće. U sve je ljude nešto. A šta je to ? Duša. Ako je Bog stvorio to biće, odkud meni pravo da uništim to biće koje on stvorio? Isti taj koji je stvorio mene, tebe. Veće nesreće nema nego što su bili ratovi, kad je brat na brata pušku dizao. Hvala Bogu to je prošlost i daj Bože da se to nikad više ne ponovi.
Opširni razgovor sa Husein efendijom možete čuti na portalu Radija Petnjica.
