Roman „Ljudi bez adrese“ Faiza Softića, koji podjednako pripada Bosanskohercegovačkoj, crnogorskoj i luksemburškoj književnosti, a koji je izraziti predstavnik škole sandžačko-bihorskog pripovijedanja, ovih dana je izašao i na njemačkom jeziku.
Izdavač je „Phi“ Luksemburg, a prevoditelj: prof. dr Elvira Veselinović. Ovaj roman govori o pstratnim traumama u Sarajevu i BiH, komponujići pripovjedačku konstrukciju sa pričama iz bihorskog zavičaja koje imaju čvrstu vezu sa glavnom temom u romanu.
Od čitalačke publike, kao i književne kritike – roman je doživio najveće pohvale, a prvo izdanje na bosanskom jeziku koje je 2017. godine nagrađeno na konkursu Fonda za izdavaštvo federacije BiH, izdala je IK „Dobra knjiga“ iz Sarajeva.
O ovom romanu književnik i književni kritičar Mile Stojić je zapisao:
Literarni život Faiza Softića odvija se u trokutu Crna Gora – Bosna –
Luksemburg. Iako je navećim dijelom svoga književog odrastanja vezan
za Sarajevo, ovaj pisac neobičnog dara i mara, svoju književnu
inspiraciju ponajvećma crpi iz zavičajnog sandžačko-crnogorskog
humusa. Naslonjen na tradiciju klasičnog pripovijedanja, ponajviše na stilsko – tematsku zadužbinu Ćamila Sijarića, Faiz Softić u svojim
djelima zorno odslikava zavičajne vedute, gdje se prepliću grubo i
nježno, epsko i lirsko. U romanu «Ljudi bez adrese», koji je nagrađen
na natječaju Ministarstva kulture F.BiH, on riše sudbinu jedne
sandžaćke porodice u ratnom Sarajevu, gdje se Propast jedne zemlje
prikazuje kroz distopiju jednoga mikrosvijeta.
On pripovieda kako se u ratu bude ljudski ubilački nagoni, moralnost se gubi pred bestijalnim silama, koje dovode u pitanje i samu ljudskost i smisao čovjekova postojanja na zemlji. Softićev narativ teče linearno, ali nam iz poglavlja u poglavlje donosi upečatljive slike i dijaloge, tvoreći
priču koja će se dugo pamtiti, književnost koja će svjedočiti ono što neće kronike i ljetopisi našeg vremena.
Roman „Ljudi bez adrese“ štivo je o izgubljenosti i nemoći čovjeka pred slijepim silama historije, o identitetu kao udesu, o onim tankim nitima nade, koje spašavaju ljudsku izgubljenu jedinku od zemaljskog pakla.
***
Ovo prozno djelo književnika Faiza Softića na njemačkom jeziku, sada je dostupno čitalačkoj publici širom evropskog germanskog jezičkog prostora.
Osim ovog romana Softiću je prije desetak godina preveden i objavljen roman Pod Kun planinom na francuskom, a krajem mjeseca mu izlazi i izabrana poezija na mađarskom jeziku.
Za svaku pohvalu, zar ne?!