U okviru programa Kazivart u Petnjici je održana promotivno-edukativna tribina „Pisati-čitati se mora“ na kojoj su saopšteni rezultati Konkursa za najbolju kratku priču inspirisanu Bihorom – zavičajem.
U uvodnim napomenama, urednik programa Festivala Mirsad Rastoder, objasnio je da je epidemija COVID-19, pomrsila konce u svim oblastima, a u kulturi zamrzla aktivnosti neposredne komunikacije, prikazivanja i interaktivnog preispitivanja stvaralačkih vrijednosti.
„Uspjeli smo da organizujemo ovogodišnji susret u znak poštovanja prema svim dobrim ljudima koje Bihor inspiriše već 13 godina. U tom kontekstu, možemo se pohvaliti da je NVO Centar za kulturu Bihor, početkom godine, objavio zbirku priča „Odlivanje Bihora“, koja je naišla na vrlo pozitivne reakcije čitalaca i kritičara. Posebnu pažnju izazvao je drugi broj časopisa Kazivart, respektabilnog izdanja koje na 114 stranica donosi niz analitičkih tekstova koji promovišu živuću multikulturalnost u Crnoj Gori“.
„Pozivamo stvaraoce da dolaze u Bihor i da nose našu priču daleko i široko, po tome se prostor prepoznaje, pa nije slučajan naslov „Bihor je svijet – svijet je Bihor“. Naš cilj je od samog početka da okupljamo ljude, da uzdižemo svoju kulturu i da je činimo bogatijom onim što drugi znaju bolje, a mi uz njih učimo. Ovih dana se pokazuje da smo svi dio globalne priče, ili nebrige centara moći, koja nas obavezuje da se branimo prirodom i ljudskom prirodnošću“, poručio je Rastoder.
Samo čitanjem, čitanjem, zapisivanjem i ostavljanjem pisanih tragova možemo temeljito odgovoriti na mnoge teme.
Gost promotivno – edukativne tribine, istoričar mr Sait Šabotić, koji je koautor više udžbenika istorije za osnovnu školu i gimnaziju, preko 60 prikaza objavljenih u raznim časopisima i zbornicima, više od 60 radova iz oblasti istorije i pedagoško-didaktičke problematike, većeg boja studija, recenzija, predgovora i pogovora, kao i autor i koautor brojnih značajnih knjiga, naglasio je značaj temeljnog rada i istraživanja.
Komentarišući temu okruglog stola – „Pisati-čitati se mora“, Šabotić je kazao da smatra da u Crnoj Gori imamo još mnogo toga da čitamo i ičšitavamo kako bi pisali i objektivno i temeljito odgovorili na mnoge teme koje muče crnogorsko društvo.
On je govorio o naučno-istraživačkom radu kojim se bavi, vrijednim stvaraocima iz Bihora, ali i iznio niz zanimljivih detalja iz svoje doktorske disertacije „Društveno-istorijski razvoj Bihora od kraja 18. vijeka do 1912. godine“.
Govoreći o istoriji Bihora, pojasnio je da se fokusirao na period osmanske vladavine i da su ga tokom istraživanja posebno interesovale institucije koje su postojale na tom području, ne samo one koje je osnivala Osmanska država, nego i druge koje su postojale paralelno sa njima. „Posebno me je oduševio pisani trag iz tog perioda, sačuvan u Arhivu Predsjedništva Vlade u Istanbulu, vezan za otvaranje škole u Petnjici 1895. godine“, navodi Šabotić govoreći o svojim posjetama arhivu u Istanbulu.
Šabotić je govorio o nekim od institucija kojima se u istraživanjima bavio. Posebnu pažnju skrenuo je na instituciju muslihuna – ljudi koji su mirili stanovnike koji su zapadali u razne konflikte.
Govoreći o multikulturalnosti, Šabotić se osvrnuo na položaj Roma u Crnoj Gori, poručujući da bi i Romi, kao jedna od zajednica koja vjekovima naseljava državu, trebalo da dobije prostor u udžbenicima. Prva grupa Roma koja se pominje na teritoriji Bihora, kako je naveo, vezuje se za 1566. godinu, dok su oni još prije, kako navodi, već u 13. vijeku počeli stizati na prostor Balkana.
Šabotić je poručio da su Bihorcima vrijednosti antifašizma poznate. „Antifašizam i spomen ploča na ulazu u Dom kulture u Petnjici su dokaz da su ljudi sa ovih prosotora imali svijest o onome što je dobro a što ne, što je zlo a što nije zlo“.
Doktorand na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, mr Esko Muratović, istakao je da Šabotić može biti primjer istoričara koji istraživanjem i dokumentima potkrepljuje svaki svoj tekst, bilo da je riječ o stručnim radovima, publikacijama ili knjigama koje je kao autor ili koautor objavio. „Kao istoričar i naučnik, on je sistematičan, donekle i jedan poseban perfekcionista koji ništa ne ostavlja nedorečeno i koji je dao veoma značajan dopinos ne samo crnogorskoj nego i istografiji uopšteno“.
U znak poštovanja prema pedagogu, istoričaru, kulturnom posleniku, Saitu Šabotiću, organizatori su mu uručili povelju Bihorski kazivar za misionarski doprinos istoriografiji i bošnjačkoj kulturi pamćenja.
Čitanje i pisanje su iskonska potreba
Komentarišući tematsku postavku tribine „Pisati- čitati se mora“, Esko Muratović naglašava da čitanje i pisanje nijesu naprosto i samo odraz dijalektički neraskidive veze, već se, kako navodi, u okvirima ovih djelatnosti duha odražava i situira ukupnost duhovno-teorijskih, a potom i praktičnih djelokruga ljudske egzistencije. U tom smislu, kako je kazao Muratović, Festival Zavičajne staze ima vrlo značajnu ulogu.
„I čitanje i pisanje su iskonska potreba čovjekove emancipacije, pa su kao takvi i cilj i sredstvo, i potvrda našeg istorijskog trajanja kojem dugujemo mnoge tekovine. Bez njih se ne mogu usaglašavati, niti osnovna, niti najopštija pitanja iz kojih iznova treba da slijede argumentovani odgovori koji bi odstranjivali i ukidali nesporazume i sukobe među ljudima, stvarajući i gradeći saglasje oko svega vrijednog u totalitetu svijeta i života.“
Bihor je svijet – Svijet je Bihor
Tokom književne večeri saopštena je odluka stučnog žirija u sastavu Ferida Duraković, dr Jasmina Ahmetagić i mr Vasko Raičević o najboljim pričama inspirisanim Bihorom- zavičajem. U zvučnoj poruci, predsjednica žirija Ferida Duraković, iz Sarajeva, obrazložila je da je anonimnost konkursa omogućila članovima žirija nepristrasno čitanje, kao i da su priče ostavile snažan utisak o autorkama i autorima. „Bihor je dom, Bihor je jezik, Bihor je rana i melem preko rane – eto, biće da zato i postoji ovaj konkurs“.
„Samo nijanse u književnom prosedeu, pa i u pojedinačnim književnim ukusima žirija, odlučile su o prve tri nagrade“, kazala je Duraković.
Prema ocjeni žirija, treću nagradu je osvojila priča „Vrijeme pogani“, autora Ulvije Mušovića (Prijepolje), drugu nagradu priča „Slučaj u potkrškoj krčmi“ autora Safeta Sijarića (Sarajevo). Prvu nagradu osvojila je priča „Jedna usta manje“ autorke Tijane Rakočević (Kolašin). Specijalnu nagradu za autentičnost pripovijedanja, prema ocjeni žirija, zaslužila je priča „Vrata“ autora Fajka Kadrića (Kalesija – BiH).
U video izjavi koja je emitovana u Petnjici, Prof. dr Jasmina Ahmetagić govorila je o konkursu i pričama:
„Ne znam nijedan književni konkurs koji je formulisan na sličan način kao ovaj: priče inspirisane Bihorom. Pritom je Bihor mnogo više od geografskog područja, to je literarni toponim, te konkurs uvijek znači i podsjećanje na Ćamila Sijarića, a to znači na najviše književne domete naše književnosti. To je, dakle, i dobar način da se pažnja skrene na sistem vrednosti. I priče koje su ove godine pristigle na konkurs tematizuju u velikoj meri problem seoba, ljubav prema zavičaju, teškoće egzistencijalnog održanja kroz istoriju i druge specifičnosti koje čine tradiciju bihorskog kraja, što aktualizuje i specifičan jezik podneblja.“
Posredstvom video snimka, Safet SIJARIĆ se obratio publici i nije krio zadovoljstvo zbog druge nagrade i zavičajnu čežnju.
„Ja se stalno okrećem prema Bihoru, kao vjernik prema Meki, radujem se svakog ljeta tim književnim susretima u okviru Festivala Zavičajne staze. Nažalost, moja priča je mučna jer se tiče odlaska i usamljenosti onih koji ostaju“, poručio je Sijarić.
Dramski pisac Vasko Raičević, član žirija, zbog iznenadnih, objektivnih okolnosti nije stigao u Petnjicu kao najavljeni učesnik programa, ali je uz izvinjenje poručio:
„Kolaž ovogodišnjih priča ostavlja generalni utisak o Bihoru kao izuzetnom prostoru literature, sa poetski upečatljivim sudbinama i živopisnim jezikom, sa literarno atraktivnom prošlošću i dragocjenom tradicijom. Tematizujući pitanje odlaska i povratka u rodni kraj, autori razvijaju odnos između prošlosti i sadašnjosti zavičaja, prostora naizgled uhvaćenog u procjepu vremena. Drugi, pak, preispituju traumatični period ranih 90-ih i propast svijeta koji je počivao na starim moralnim vrijednostima, te izvjesne duhovne pustoši koja je za njim ostala. Značajan prilog ovom literarnom angažmanu daju i priče kojima se pokušava uhvatiti specifični duh bihorskog kraja, sa karakterističnim dnevnim ritualima, govorom i opštom atmosferom seoskog života“, pojasnio je Raičević.
Prema ocjenama, mimo nagrađenih, visoke pozicije zauzele su i priče:
Strah (Faiz Softić), Seobe (Smail Jonuz), Zagrljaji (Fahrudin Sinanović), Svoj na svome (Sefadin Korać), Ovu priču Ćamil mi nije ispričao (Zoran Raonić) i Povratak (Zumber Muratović).
Pjesnikinja Rebeka Čilović, koja je inspirativno moderirala tribinu, podsjetila je na regionalni značaj Festivala priče Zavičajne staze, navodeći da je ovogodišnje izdanje prinudno u smanjenom obimu. „Pandemija je samo odgodila realizaciju plairanih programa i čim se razbistri, mi ćemo tradicionalno opravdati epitet angažovanog, promišljenog i kultivisanog festivala koji kontinuirano radi na promociji respektabilnih i novih kulturnih vrijednosti punih 13. godina. Na to nas obavezuje tradicija i posebno učesnici i prijatelji Festivala iz regiona i dijaspore“, kazala je Čilović.
Uvaženi posjetioci ove književne svetkovine toplo su pozdravili učesnike a posebno mladu opersku solistkinju Anđelu Brajović koja je sevdalinkama oduševila prisutne i slušaoce Radija Petnjica.
Pano programa, Bihor je svijet – svijet je Bihor, kreirala je dizajnerka Alma Rastoder.
Program KazivART, pod sloganom „Podignimo zavjesu nezavisne kulture“, projektno je podržalo Ministarstvo kulture Crne Gore.
Organizatori iz NVO Centar za kulturu Bihor su najavaili da će svečano uručenje nagrada za priču inspirisanu Bihorom biti organizovano kada epidemiološka situacija dozvoli bezbjedan dolazak nagrađenih pisaca i gostiju iz Srbije i Bosne i Hercegovine.
