RAMADANOV POKUŠAJ DA OŽIVI PROŠLOST: “MENI JE BETONA U LUKSMBURGU DOSTA”

Želja za lijepim i zdravim, a iznad svega želja i nostalgija za tradicijom, Ramadana Tufovog Rastodera iz Radmanaca, je povukla da uradni nešto što nije uobičajeno za Bihorce, pogotovo one koji žive i rade daleko od svog zavičaja.

Ramadan je odlučio da u neposrednoj blizini čaršije, preko puta osnovne škole, na parceli naslijeđenoj od oca, podigne kuću u etno stilu.

„Meni je betona dosta u Luksemburgu tako da sam odlučio da ovdje napravim kuću od drveta. Merak i volja, zdravije i ljepše su povod da ovo uradim. Čak i ove kućare, koji će da nađu svoje mjesto u bašti, iz čistog meraka sam postavio“, ističe Ramadan i priča kako je babo, staru kuću na sadašnjoj parceli napravio za nekog od djece.

„Ovo nam je ovdje napravio 70-tih godina prošlog vijeka i nijesmo tu ževjeli jer smo imali kuću i imanje u Radmancima. Međutim, desila se situacija kakva se desila 90-tih godina, djecu su pošla i to je sve tako ostalo. Pokušaću da učinim da ovu, staru kuću sačuvam u što vjerodostojnijem izdanju. Ne želim da je srušim ili da pustim da to uradi zub vremena“, kaže Ramadan koji ekipi portala radija pokazuje unuštrašnjost nove kuće. Želja da sačuva od zaborava jedno vrijeme i način života i odrastanja u njemu, kod Ramadana se može primijetiti i po suvenirima iz tog vremena.

Tako će novu kuću krasiti od fenjera i kolijevke, a svoje mjesto, kao eksponati, će naći samar, jaram kao i krošnje za volove koje bi vrijedni domaćini stavljali volovima na usta kako ne bi pasli tokom izvođenja radova, prije svega oranja.

„Još uvijek sam, što bi se reklo, na razmišljanju da dođem ovdje da živim. Najvjerovatnije da hoću, vuče svoj kraj zato i sve ovo radim“, ističe Ramadan Rastoder. Jedino gdje je Ramadan koristio beton i blokove to je duž svoje porodične parcele što je izgradio potporni zid koji će prije svega da mu koristi za odbranu od nabujale Radmančice i Popče pa je oko izgradio 200 metara zida.

DENIS BOŽOVIĆ