Almir Muratović, predjsednik izvršnog odbora Bošnjačke demokratske zajednice, je u emisiji Putevi i raskršća govorio o položaju Bošnjaka u Crnoj Gori
ALMIR MURATOVIĆ: Moram krenuti sa tzv. „zloupotrebom prošlosti“ iz razloga što su Bošnjaci u prošlosti mnogo puta bili pred raznim iskušenjima, i slobodno mogu reći da su bili pred iskušenjima opstanka na ovim područjima. Jedan dio crnogorske javnosti pokušava da ovaj narod drži u nekom strahu i da zloupotrebljava za neke svoje političke ili druge poene. Naravno, nije sve tako crno, ima pomaka, ali sve to nije dovoljno da bi Bošnjaci u Crnoj Gori osjećali Crnu Goru u pravom smislu svojom domovinom, što naravno ne znači da je oni ne doživaljavaju kao svoju državu. Da bi jedan prostor u kojem živite, osjećali domovinom, taj prostor mora da vam bude topao kao dom, u pravom smislu te riječi. U domu ne smije da bude promaje, da se osjećamo nelagodno, da budemo kao ono što se kaže u svom domu, a svedocimo smo da kroz istoriju je ovdje bilo raznih vjetrova, i obično ko se zadesio na toj vjetrometini i koga je zadesila ta hladnoća istorije jeste Bošnjački narod. Pa čak i sada, u 2016. godini, u 21. vijeku vuče traume i iskustva iz prošlosti. Bošnjački narod onog momenta kada mu je nametnuto da je jedini spas u nezavisnoj Crnoj Gori, onda su oni podržali, naravno sa svojim uslovima koji nisu na ničiju štetu, veća samo da se osjećamo sigurni, kao svoj na svome. Ovo što se sada dešava, a moje mišljenje dijele i obični građani, jeste da su Bošnjaci u Crnoj Gori razočarani i mogu upotrijebiti i grubu riječ kao što je prevareni. Mi moramo da budemo otvoreni, i da ljude dijelimo na dobre i loše i da treba da živimo zajedno sa svojim susjedima, komšijama, i treba da shvatimo da su Bošnjaci autohton narod na ovim prostorima. Ono što Bošnjaci očekuju od većinskod dijela stanovništva jeste da budu tolerantiji, ne tolerantiji u smislu da mi nešto ne zaslužujemo, već da u okviru svojih projekata pokažu da nas poštuju kao autohton narod, a ne samo da Bošnjake koriste za političko čuvanje određenih interesa. Onaj ko nam spočitava da nekog čuvamo, ima svoju ocjenu da li je to pravedno ili nije, ali Bošnjački narod jeste izmapuliran, i u političkom, ekonomskom i bilo kojem drugom smislu. Bošnjačka dijaspora treba da osjeti da ima svoju domovinu, Crnu Goru i ta ljubav mora da bude obostrana, a ne samo sa jedne strane. Naša dijaspora se zloupotrebljava u ekonomskom smislu, kada su u pitanju neki projekti. Danas u 21. vijeku mi, Bošnjaci moramo da otvaramo i postavljamo neka osnovna i elementarna prava i pitanja. Moramo da otvorimo pitanje Bošnjaka kao naroda“
Popis u Crnoj Gori i odnos prema dijaspori?
ALMIR MURATOVIĆ: Prije svega želim da ukažem na neke nelogičnosti. Naša dijaspora nije uvršćena u popis, a ima biračko pravo, pravo da glasa i dala je ogromni doprinos 2006 godine kada je bio referendum, ali kada je trebalo da uđe u popis tu nije bilo dijaspore. Ono što bih poručio mom narodu, Bošnjačkom narodu jeste to da ne klone duhom, ma koliko bilo teško, neka sagleda pozitivnu stranu i da ne napupta ove prostore i da ne odlazi u svijet u neizvjesnost, da ne dozvole asimilaciju, jer će doći u situacija da, kada dolaze u Crnu Goru moraće da se prijave kao turisti. Skrećem pažnju da se više ljudi iselilo od kada je Crna Gora povratila svoju samostalnost, nego li kada je bilo vrijeme i teže nego sad“ dodajući da nisu ekonomski razlozi ti zbog kojih se samo iseljavaju Bošnjaci sa ovih prostora. „Skoro čitam u novinama da je alarmantno stanje u Podgorici jer nema mjesta u vrtićima, a nije alarmantno ako se škole na sjeveru Crne Gore zatvaraju jer nema učenika, a nije alarmantno stanje ako škola u Petnjici upiše 4-5 učenika a nekada je mnogo više upisivala, i nije samo u Petnjici, evo pogledaj te Berane i generalno komplet sjever Crne Gore. Krene auto put da se pravi i on se pravi do Kolašina, umjesto da počne od Boljara i to je namjerno napravljeno od strane države. Šta mi dobijamo ako nam je priključak na auto put 100 km daleko od nas, ja vama postavljam pitanje. Putna infrastuktura bi puno pomogla za ovaj kraj. I velika je žalost da mi u 21 vijeku pričamo o putevima, kada je u Africi urađeno prije 30 godina, a u evropskoj Crnoj Gori se priča, ne radi se, već samo se priča. Skoro je u našoj opštini nasut put koji je obećan još prije 10 godina, a građani treba da znaju da sve to oni plaćaju, to je njihov novac, novac od poreza, doprinosa i sl. Ja se najljepše osjećam u Petnjici a imao sam prilika da živim i van, ali možda je previše izražen taj lokal patriotizam, ali sam jednostavno tu zato što volim Petnjicu, volim svoj narod. Volim i one sa kojima se slažem i one sa kojama se ne slažem. Vjerujem u bolju budućnost, da ne vjerujem ne bi bio ni dana ođe, i radim na boljoj budućnosti.
