Skoro jedan cijeli vijek hrabro i odvažno svojim životnim putem gazi Haćim Duraković iz petnjičkog sela Trpezi. Sedmostruki udarnik sa jugoslovenskih radnih akcija, poznat kao „crnogorski Alija Sirotanović“, građanski aktivista, entuzijasta, borac za ljudska prava, humanista, osnivač ekološkog društva „Popča“…
Piše: Violeta Jašović
Čovjek po čijem životu bi se mogao napisati roman kaže da njegov životni put nije bio posut cvijecem, vec mučan i trnovit, „onakav kako su ga nosile vremenske prilike“.
„Rođen sam 1927. godine u selu Trpezi, završio sam četiri razreda osnovne škole, dalje školovanje tada nijesam nastavio zbog rata, bio sam čobanin, čuvao stoku svom ocu. Po završetku rata aktivirao sam se u Omladinskoj organizaciji i kao aktivista postao sekretar Skojevske organizacije. Rukovodio sam omladinom u mjesnom odboru Trpezi. Kao uspješan rukovodilac postao sam član Komunističke partije“, priča Haćim, prisjećajući se minulih vremena.
Učestvovao je Haćim u svim omladinskim radnim brigadama na izgradnji i obnovi ratom porušene Jugoslavije. Na izgradnji pruge Šamac-Sarajevo, 1948. na pruzi Nikšić-Podgorica, 1949. Doboj-Banjaluka. Na vrijednim rukama nosio građu iz Rožaja do Berana za izgradnju zgrade Gimnazije.
„U višegodišnjem radu dobijao sam velika priznanja i postao višestruki udarnik. Za učesce u svim saveznim omladinskim akcijama, proglašen sam udarnikom i Centralni komitet odlikovao me spomen udarničkom značkom“, dodaje.
Haćim Duraković nije samo poznat po udarništvu na radnim akcijama već i po neobičnom uspjehu, dalje školovanje nastavio je u svojoj tridesetoj godini. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu, kao jedan od 12 najboljih studenata, iako je imao četiri razreda osnovene škole.
„Nakon jedne akcije i odluke Izvršnog vijeća položio sam prijemni na Univerzitetu u Beogradu.Fakultet sam upisao bez prethodne školske spreme sa položenim prijemnim ispitom. Prijemni ispit od 300 kandidata položilo je nas šest, pri čemu sam samo ja bio iz Crne Gore. Ispite na fakultetu polagao sam redovno sa odličnim uspjehom i primao nagrade kao jedan od najboljih studenata prve generacije budućih ekonomista“, priča Duraković naglašujući da je nedostatak školskog obrazovaja nadoknađivao čitanjem.
Nakon završenog fakulteta radio je u „Gornjem Ibru“ iz Rožaja, u beranskoj Elektrodistribuciji, zatim u Zemljoradnjičkoj zadruzi „Trpezi“, kao predsjednik je Ekološkog duštva „Popča“. Bio je Haćim odbornik prije šezdeset godina u SO Petnjica.
„Pored svog obaveznog posla nastavio sam da se bavim i društveno-korisnim radom gdje sam otvorio jedno šest zadruga i zaposlio mnogo ljudi, odlučio sam tada da otvorim zadrugu ,,Mladost“ u Trpezima, u koju smo zaposlili 350 žena koje su proizvodile ručno-čvorovane tepihe od čiste prirodne vune.Kao dodatno u ovoj fabrici su se proizvodili i džemperi i puloveri i tu smo dodatnò zapošljavali žene koje su radile u svojim kućama i zarađivale za sebe i svoje porodice.U ovoj fabrici sam radio pet godina odakle sam otišao u penziju.“, kaže on.
Ni penzionerske dane Haćim, u duši vječiti udarnik, nije mogao provesti odmarajući u svom domu, okružen porodicom već je i tada bio na čelu svake akcije u petnjičkom kraju. Slušali su ga mladi dok ih je predvodio u izgradnji vodovoda, puteva, biblioteke…Duboka starost prikovala ga je za krevet iz kojeg se sa tugom prisjeća akcija, pjesama, druženja koja su obilježila njegov život.
