Bihorski ćilimi su protekle sedmice bili glavna tema u petnjičkoj opštini. Nakon izložbe u Podgorici o ovoj rukotvorini iz Bihora brujali su mediji. Da li su se ćilimi svojom ljepotom sami nametnuli da budu brend ovog dijela Crne Gore ili se na tome radilo mimo logike, pitanje je na koje pokušavamo da odgovorimo.
U oktobru 2011. godine sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori sa partnerskim organizacijama, njemačkom nevladinom organizacijom HELP i nevladinim udruženjem ‘’Centar za seoski razvoj’’ iz Petnjice obilježio je Međunarodni dan borbe protiv siromaštva kroz podršku proizvodnji tradicionalnih ćilima i organizovanju prodajne izložbe. Ideja inicijative je bila da se uz pomoć UN pomogne Vladi Crne Gore da unaprijedi razvoj ruralnih i udaljenih krajeva, tako što će pomoći da tradicionalne rukotvorine pokrenu preduzetništvo i poboljšaju ekonomsku sliku sjevera Crne Gore. Naravno pri tome je bila poznata činjenica koliko se domaća rukotvorina cijeni u svijetu.
Isticano je da je ručna proizvodnja tradicionalnih ćilima u maloj i udaljenoj i nerazvijenoj seoskoj oblasti kao sto je Bihor dobar primjer samoinicijative i preduzetničkog duha, ali i promovisanja Bihora kao turističke destinacije.
Manifestacija je bila zapažena a posebna atrakcija bila je stara nana koja je za vrijeme izložbe tkala ćilim na razboju u holu podgoričkog šoping centra Delta city. Predsjednik NVO ‘’Centar za seoski razvoj’’ Enver Rastoder, u čijoj smo arhivi pronašli materijale, kazao je da nije bilo posjetioca koji nije zastao pored ove žene, koja je svojim naboranim rukama vezla orginalni bihorski ćilim.
“Oko nje su se okupljala djeca, zapitkivala je šta to radi’’, prisjeća se Enver.
Bihorska nana je zapravo prototip bihorske žene kroz stotine godina, jer sve do izumiranja vune i pojave sintetičkih materijala, glavno zanimanje žena na ovom prostoru bilo je tkanje ćilima i ostalih predmeta od vune.
Iz tog razloga je NVO ‘’Centar za seoski razvoj’’ izabrao ćilime kao zaštitni znak ovog kraja, jer su zapravo oni ogledalo svakodnevnice bihorske žene. S druge strane ćilimi imaju i svoju umjetničku vrijednost i kao slika imaju poruku i značenje. Zato se često na osnovu šara može zaključiti kakvog je raspoloženja bila žena koja ga je tkala.
Najskuplji ćilim koji je tada izložen u Delti mogao se kupiti za 400,00 eura.
Manifestaciji je prisustvovao šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks i tadašnji ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Tarzan Milošević, koji su obećali da će dati intezivniju podršku razvoju ovakvih projekata.
Amanet da nastave sa ovim aktivnostima je sada na Opštini Petnjica, koja ima za cilj da inicijativu sprovede do kraja tako što će otvoriti muzej ćilimarstva i pokušati da stvori preduslove za nove pogone u kojima će se proizvoditi ćilimi – ćilimi u kojima će biti utkan DNK Bihora a koji će krasiti domove širom svijeta.
D. RAČIĆ
