Šezdesetčetorogodišnji Bihorac Haso Ličina se prije nekoliko godina vratio u zavičaj iz Švajcarske gdje je radio posljednjih 30 godina. Haso je rođen 1957. godine u Radmancima na Pecku.
„Nije bilo puta i teško se živjelo, a ni vode i život je bio težak. Borili smo se porodično da opstanemo u tim surovim uslovima.
Sjećam se kada je došla struja i ona nam je na neki način olakšala život. Tad je bila lamba ili šterika, jedino oko koje bi se naveče okupili. Uz lambu se namirevala stoka, ali bez obzira, postojala je porodična harmonija koja nije narušena.
U jednu kuću podnjivljeno je devetoro djece. Ispod tih soba bila je izba u kojoj je bila smještena stoka. Ustajali bi rano, ručno se najviše radilo kada je u pitanju plastidba i kosidba, jer nije imalo mehanizacije koje danas ima“, priča Haso.
Imali smo guvno na kojem se vrhlo, nastavlja Haso i dodaje da su imali konje “kojima se vrhlo i imalo se žita sa brašno. Teško se živjelo, ali srećno“ podvukao je Ličina.
Haso se dotakao i razloga odlaska iz zavičaja prije decenije.
“Nakon odlaska u vojsku u Sloveniju vidio sam svijet i kada sam se vratio iz vojske, shvatio sam da je veoma teško ovdje da se živi i tad nije imalo posla. Nakon dolaska iz vojske otišao sam u Ljubljanu. Radio sam u Ljubljani šest godina. Teško sam se odlučio da napustim zavičaj, ali uz pomoć brata bilo mi je mnogo lakše.
Vratio sam se iz Slovenije sa namjerom da ostanem ovdje i živio sam u Nikšiću sedam godina i radio na održavanju Željezare”, prisjeća se Haso.
Nakon Nikšića, otišao je u Švajcarsku.
„Otišao sam u Švajcarsku da ostanem dvije godine i da se vratim. Imao sam porodicu koja me je dočekala. Oženio sam se prije 40 godina, imam petoro djece i četvoro unučadi, svi su odrasli tamo, zaposlili se i formirali svoje porodice.
U Švajcarskoj sam živio u gradu Vatvilu, to je kao druga Petnjica. Dok sam živio u Švajcarskoj i tamop sam se osjećao kao da sam u Radmancima jer je bilo dosta ljudi iz ovoga kraja”, kaže Haso.
Nakon 30 godina odlučio je ipak da se vrati na kućni prag.
„Dobar je život ovdje, imam kuću i u Baru, ali više volim da boravim u Radmancima. Već pet godina je prošlo od mog povratka, koliko mogu da zapazim način života u Radmancima se promijenio, može da se živi dobro, samo je potrebno da se iskreno voli svoje mjesto.
Sada imamo skoro sve. Stvoreni su uslovi za život jedino što imamo problema sa vodom, nadam se da će se to riješiti, drugo ništa ne treba“, naveo je Ličina.
Za kraj, naš sagovornik je poručio mladima da paze i vole svoje mjesto, ono što mogu i koliko je u njihovoj moći čuvaju kao svoj dom.
ALMINA LIČINA
Razgovor sa Hasom Ličinom pogledajte na YouTube kanalu Radio Petnjica.
