1700. god. – susjedi Bihoraca postali su Klimenti koje je osmanska vlast iz njihovog matičnog područja (sjeverna Albanija), raselila na Peštersku visoravan. Njihova nastojanja da se silom vrate u zavičaj iz kojeg su raseljeni, izazvala je nemire na području bihorske planine Moravac (granični pojas između Bihora i Pešteri), koji su se odatle preko Huma, prenijeli i na okolinu Rožaja.
1717. god. – snažan napad hajduka iz sela Trešnjeva, Slatine, Zabrđa (okolina Andrijevice) na Bihor i Trgovište.
1721. god. – misionari Rimske kurije koji su boravili na Pešteri, zabilježili su da je to područje sastavni dio Bosanskog elajeta, što bi moglo značiti da se ta administrativna promjena odnosila i na Bihor i da se mogla dogoditi i nekoliko godina ranije. Prema nekim vijestima bihorski begovi Ćorovići i Hajdarpašići su iste godine uspjeli da Pešter ‘’preotmu’’ od pećkih begova Mahmudbegovića i stave pod svoju vlast.
1724. god. – Bihor se pominje kao sastavni dio Bosanskog elajeta i to sa statusom kadiluka. Podatak je sadržan u jednom šikajet defteru koji se čuva u ANU BiH.
1725. god. – na teritoriji sreza Takovskog u selu Stragari, pominje se izvjesni Vojin, ‘’rođen od Nahije Bihorske od sela Višljeva’’ , star 50 godina. On je bio pop u bihorskom selu Viševu i tu ‘’popovao’’ 22 godine, nakon čega je zbog danka, izbjegao i nastanio se u Takovu.
1727. god. – kadija Bihora sa Komaranom bio je izvjesni Mustafa.
1731. god. – Hoda-paša je ‘’globio ‘’ Bihor i Bijelo Polje u znak osvete što su mu Hajdarpašići i Ćorovići uspjeli ispod njegove vlasti uzeti područje Pešteri.
Oktobar 1736. god. – Bihor se u jednom osmanskom dokumentu spominje u svojstvu kapetanije.
1737. god. – oko 2.000 pobunjenika sa područja crnogorskih Brda su u ljeto, na putu prema Novom Pazaru, gdje su trebali da se susretnu sa austrijskim trupama, napali područje Bihora i tom prilikom znatno oštetili šest ‘’bojnih kula’’.
1738. god. – vojvoda Vuksan Bojović iz Vasojevića i njegov brat Đeka sa preko 200 ljudi, izvršili su napad na Bihor u kome je teško stradalo selo Trpezi. Naročitu surovost ispoljili su ljudi pod komandom Đeke Bojovića koji je prema istorijskim izvorima ‘’popalio Bihor i Pešter’’. Tokom borbi u Trpezima, naročito snažan otpor pružili su Durakovići I Huremovići, koji su se sklonili u pećinu zvanu Vilin razboj.
