U sjajnom ambijentu Kongresne sale hotela “FRANCA” u Bijelom Polju održana je se promocija knjige Refika Lela Hota ,,GLEDAJ ISTINU U OČI” . Na početku promocije Moderator večeri Aleksandar Srdanović pročitao izvod iz recenzije prof. dr Milana Popovića u kojoj je profesor Popović između ostalog istakao da knjiga predstavlja svjedočenje, sjećanje i zapis autora, jednu vrstu njegove lične, porodične, zavičajne i socijalne slike našeg vremena.
Moderator promocije Aleksandar Srdanović je o autoru govorio na specifican način, i istakao vidjenje po kojem ova knjiga sadržajem i naslovom nameće istinu kao imperativ života, a svoje stranice nudi kao jedan od načina traganja za njom, kroz slike neomedjene vremenom i prostorom.
“Ništa se neće promijeniti ako zažmurite, ništa neće nestati samo zato što vi ne vidite šta se zbiva. Zapravo biće jos gore kada otvorite oči. Poruka je jasna GLEDAJ I STINU U OČI.”- kazao je Srdanović.
O knjizi su govorili Mr Mevlida Rovčanin, rođena u Prijepolju, profesorica sociologije i potpredsjednica Svjetskog foruma Bošnjaka, kao i Naida Ribić, rodom iz Jajca, koja živi u Holandiji i Meša Braničanin iz Prijepolja, multimedijalni umjetnik.
Potpredsjednica Svjetskog saveza Bošnjaka, mr. Mevlida Rovčanin, je u svom obraćanju naglasila da je ova promocija civilizacijski pomak, nesto, što samo prije 20 ili 30 godina ovdje nije bilo moguće napraviti, i to nam govori da mi konačno imamo pravo kao narod, kao Bošnjaci, da govorimo i razgovaramo o svim temama koje nas bole.
„Da li se snalazimo u tome to je teško pitanje. Da li smo platili skupu cijenu slobode – itekako da jesmo. Ali upravo zbog toga što je ta cijena toliko visoka, to je naša obaveza još veća da naučimo govoriti i prezentirati našim generacijama svijest i savjest, o tome koliko je zaista sve nas ova mogućnost slobode koštala“, rekla je Rovčanin.
Takodjer je naglasila, važnost uspostavljanja sistema vrijednosti, gdje će Bošnjak biti od pomoći drugom Bošnjaku, gdje će se podržavati tradicionalne i vjerske vrijednosti koje smo uspjesno očuvali stoljecima živjeći u agresivnom okruženju.
“Jer samo sa takvim sistemom vrijednosti mi imamo mogućnost da obezbjedimo, da nam se ne dešava više da nas naše komšije tjeraju u Tursku, Albaniju, ili širom svjeta sa naših ognjišta, da nas naše komšije ne predaju zločincima i koljačima, da nam naše komšije ne upadaju u kuće siluju žene, majke, sestre, pale džamiju i našom krvlju napajaju Drinu i plodnu bosansku i sandžačku zemlju. Na nama je golemi izazov i odgovornost da postepeno malim ali sigurnim koracima, odgajamo nove generacije vodja ali i održavamo sjećanje na naše prave i istinske vodje koje su svojom žrtvom omogućile da i mi budemo ovdje izmedju ostalog. Upravo je to i teza koju autor i prezentira u svome dijelu. On kao detektiv sagledava sve aspekte života Bošnjaka na ovom prostoru, usporedjujući ga sa teškim životom Palestinaca i tražeći rješenja u usponu prijateljske Turske, kao možda i najsvetlijim primjerom organiziranja i uspešnog vodjenja naroda i stranke. Ovaj lični iskaz koji sam imala priliku pročitati je vjerovatno i najiskreniji pogled koji nam dolazi sa ove strane Drine, koji sa jednim velikim žalom govori i o našoj Bosni, koji beskurpulozno i svedetaljno objašnjava činjenicni pogled u historiju, i ulogu Crne Gore u ratovima i stradanjima Bošnjaka na ovom prostoru. Upravo ovo intimno svjedočenje obojeno porodičnim sjećanjem i jeste najbolja forma čuvanja naše povjesti od zaborava, na način na koji se to danas dešava i pokušava izforsirati, da se desi ne bi li nam se ponovo dogodila neka Srebrenica, neki Prijedor, Foča, ili neko Bijelo Polje, Niksic, Berane. Zbog toga je ova knjiga kao i one malobrojne koje su objavljenje prije nje, kao što će i mnogo brojne ako Bog da, koja će se objaviti poslije nje, biti temelj na kojima ćemo mi graditi naše zajedničke duhovne i kulturne veze – naše jedinstvo. Dragi moji, ne dozovolimo da nam nepravda kroji budućnost, ne dozovolimo da naše slabosti utiču na naš razvoj, ne dozovolimo da naša kultura postane kultura straha, obojena kultom žrtve. Ne dozvolimo da naše obrazovanje bude generator našeg propadanja. Mi smo ti koji sami krojimo svoju sudbinu svoju budućnost. Mi smo ti koji svakim danom imamo mogućnost da popravimo naše lično stanje, a samim time i stanje naše zajednice. To je jedna od poruka ove knjige, koja me osvojila, na sličan način kao što je autorovu majku osvojio njegov otac Suljo – istinski na prvi pogled. I kao takvu ja vam je preporučujem za čitanje i isčitavanje“, rijeci su potpredsjednice Svjetskog saveza Bošnjaka
Autor knjige Refik Lelo Hot na kraju se obratio sljedećim riječima:
“ Profesor Popović je meni dragi čovjek sa kojim godinama imam korektan ljudski odnos. Podijeliću sa vama njegov iskaz o potrebi da pročita moj rukopis, makar i neformalno… Obećao sam kada završim sa pisanjem da ću mu proslijediti rukopis. Tako sam 21. jula 2015. godine završio pisanje i ispunio obećanje, ali istovremeno uputio na još četiri adrese, takođe meni dragih ljudi do čijeg moralnog kreda držim. I tako je moj prvjenac ugledao svjetlost dana. I zadovoljan sam reakcijom onih koji su čitali, ali i odzivom i interesovanjem na promociji. Trudio sam se da kažem o svemu vjerno svjedočanstvo. Mislim da sam u tome uspio i očekujem sud čitalaca. Mislim da će biti pozitivan i primjeren onome na šta sam želio da ukažem”, istakao je Hot.
Odlomke izknjige mnogobrojnoj publici na promociji. među kojima su između ostalog bili predsjednici opština Bijelo Polje i Cetinja Aleksandar Žurić i Aleksandar Bogdanović sa saradnicima, govorio je prvak Bjelopoljskog pozorišta Jusuf Bajraspahić a na klaviru je muzicirala profesorica Jasmila Hot, direktorica muzičke škole u Bijelom Polju.
Nakon promocije brojni gosti su uz zvuke pjesme Bjelopoljskih tamburaša imali zadovoljstvo da konzumiraju jela iz domaće kuhinje, specijalno pripremljena za ovu priliku.
DINO RAČIĆ
