Za emisiju “Putevi i raskršća” pričao je Predrag – Peđa Lutovac, arheolog i kustos Polimskog muzeja iz Berana.
Sa arheološkog aspekta, koji je to najraniji period o kojem možemo da pričamo kada je riječ o Bihoru?
Kada arheolozi istražuju jednu teritoriju i kada kažete Bihor, za nas arheologe to je mikroregija. Treba imati pred sobom geomorfološku sliku Crne Gore i shvatiti da Bihor i Korita čine jednu cjelinu, jednu jako bitnu teritoriju koja je vezana za Polmilje koju karakteriše što je jako prohodna, ima jako puno vodotokova i glavni kulturni uticaji su išli preko te teritorije. Zato i kažem Bihor i Korita i ono što ću pričati za Bihor to faktički važi i za Korita. Naša prva istraživanja u Radmanskoj klisuri prije desetak godina, pokazala su da već vrlo rano, počinju da borave određene kulturne grupe na ovoj teritoriji. Konkretno govorim o neolitu, oko 4 000 godina prije nove ere, što znači doba praistorije, tzv.neolitska kulturna grupa i ona se javlja na prostoru lokaliteta Torine i Radmanske klisure. To je kraj tipične podunavske vinčanske kulture grupe. Kada je postala stabilna na prostoru Podunavlja i ravnice, ona je polako počela da zalazi i u naše krajeve. Poznato je da u Beranama postoji čuveni Beran krš, utvrđeno uporište neolitske kulturne grupe, znači iste vinčanske grupe i za dugo vremena nijesmo znali kuda su ti uticaji došli, i prvo se mislilo da su došli Polimljem jer ih i tamo imamo. Međutim, istraživanja u Radmansku klisuru su pokazala da svi ti uticaji došli preko vrlo prohodne teritorije, preko Bihora i Korita. Konkretno na Torinama, na samom ulazu u Radmansku klisuru, postoji veliko naselje koje se javlja kod prvih pojava metala, oko 3500 godina prije nove ere, i naselje je koje traje do kraja bronzanog doba. To je raspon od skoro 2 000 godina. Značajno je to što se isto mjesto koristilo sezonski, znači ne radi se o stalnom naselju, već o migracijama, jer su te kulturne grupe počele da se bave stočarstvom, pa su imali ravnicu i planinu. Sa sigurnošću možemo da tvrdimo da je u neolitu tu bilo naselje. Ta kulturna grupa, koristila je taj prirodni refugijum prirodno utvrđenje koje je zaklonito i izdignuto iznad petnjičkog regiona i odatle se pruža pregled koji pruža sigurnost. Takođe je tu i Radmanska klisuru gdje su se mogli skloniti. Ono što je zadivljujuće, u samoj Radmanskoj klisuri postoji pećina Graci ili Grad i u njoj smo vršili sondiranja i utvrdili da i tamo postoji tog materijala. Za sada ne možemo da utvrdimo da li se radi o nekom svetilištu iz neolitskog perioda, ili se radi o nekom pribježištu u slučaju opasnosti. Međutim, u intezivnom bronzanom dobu, tu imamo fantastične alate, počev od kalupa za livenje, određene vrste kopalja, bodeža, koji se čak javljaju i na teritoriji Podgorice i na osnovu tog materijala možemo da uhvatimo vezu. Znači da se nije sa centralnog Balkana dolazilo tu i ostajalo, već je taj kraj služio kao stepenica. Postojale su prirodne komunikacije i duž te komunikacije određena naselja određenih kulturnih grupa. Na žalost nemamo finansijskih mogućnosti da pratimo taj lanac. Prije nekoliko godina, istraživali smo jednu praistorijsku gomilu ili tumul u Momišićima i odmah smo stvorili tu vezu, tih migracija, tih životnih i kulturnih kretanja. Kretanjem tih kultura dolazi do miješanja određenih kulturnih grupa, jer još nema etničkih grupa, već imamo kulture i na osnovu keramike, na osnovu onoga što nađemo u tim iskopavanjima možemo da nazremo i da utvrdimo te uticaje i ta kulturna prožimanja. Ono što je karakteristično za Torine, jeste da kulturna grupa prati jednu vrstu jelena, jer imamo puno alatki koje smo našli a koje su rađene od paroški jelenskih rogova. To bi značilo da je jedna kulturna grupa, pratila tu vrstu jelena, pa je iz istočne Srbije, od Homoljskih planina, taj materijal pruža do Skadra i skadarske ravni. Znači migraciom određenih jestivih divljih životinja, kreću se i te kulturne grupe i na taj način obezbjeđuju sebi hranu. U pećini treba da sondiramo i dublje i očekivanja su da nađemo i starije predmete iz kamenog doba. Za bakarno doba na području Bihora karakteristična je importna razmjena jedne vrste egejskog bodeža. Pouzdano možemo da tvrdimo da jedna vrsta egejskog noža koji se javlja na Balkanu i to samo na našoj teritorji je proizvod naših kulturnih grupa bronzanog doba. Na lokalitetu Torine našli smo jedan kalup bodeža. Jedan bodež je nađen u Momišićima a kalup smo našli u Torinama. Sada zamislite koliko su te teritorije udaljene a ipak povezane. Na Torinama smo našli ovalne, elipsoidne kuće, ognjište, keramike, pa dosta toga iz bakarnog doba, razne ukrase…To isto smo našli i oko Skadra. Tako smo shvatili da nijesmo na periferiji već centar bronzanog kulturnog kruga.
