U šestoj emisiji multimedijalnog projekta “Putevi i raskršća” sagovrnici su Enver Korać iz BD Fonda, Desto Adrović, Bihorac koji je prije 30 godina otišao “trbuhom za kruhom” i Samir Ramdedović, ugledni poljoprivrednik.
Pojekat „Putevi i raskršća“ realizujemo u saradnji sa Fondom za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
SAMIR RAMDEDOVIĆ: KADA RADITE NEŠTO IZ LJUBAVI ONDA NIŠTA NIJE TEŠKO
RADIO PETNJICA: S obzirom na to, da imate stalni posao. Ipak pronađete vremena i volje za poljoprivredne poslove, bavili ste se uzgojom i prodajom zečijeg mesa. Pa je li teško baviti se poljoprivredom u Bihoru?
Samir Ramdedović: Radim kao državni službenik, to je za opšte dobro građana Petnjice, a ovo što radim kod kuće to je za lične potrebe i za sebe. Trenutno zečevi nijesu toliko u opticaju, smanjila se prodaja dosta u odnosu na prethodni period, korona je dosta uticala, potrošnja mesa je dosta pala. Tako da je to dosta stagniralo, ali ništa strašno kao u svakom poslu.
RADIO PETNJICA: Da li je teško plasirati zečije meso kao proizvod na tržištu?
Samir Ramdedović: Svaki početak je težak, kao i početak sa zečijim mesom, pogotovo kod naše naroda u Bihoru, jer postoji baš mali procenat koji je to nekad koristio ili iz zdravstvenih razloga ili je mogao da priušti da proba i to zečije meso. Počeo sam, sam bukvalno, ne sa nule nego iz minusa, onda vremenom i upornim radom došlo se do zadovoljavajućih rezultata proširio sam i kapacitet, otvorio sam tržište prema primorju, mogao sam i još da se razvijam mada to još nije završena priča i mislim da će doći neki bolji dani. Trenutno imam otvoreno svoje gazdinstvo imam 25 ovaca na gazdinstvu, 12 ari maline, 300 stabala šljive, 20 jabuka, 10 kruške, 50 sadnica lješnika u suštini ima svega pomalo.
RADIO PETNJICA: Da li sve što radite, radite sa merakom i ljubavlju i je li to naporno?
Samir Ramdedović: Ima dana kada bude baš teško, ali ljubav prema poslu potiskuje taj umor. Upravo kao što vidite ja sam došao sa terena, prvo sam bio na teren vezano za posao koji obavljam, a onda kod sebe kući, međutim iz poštovanja prema ovoj kući i gledaocima i čitaocima koji prate portal Radio Petnjica, došao sam bukvalno u radnoj odjeći. Kada radite nešto iz ljubavi ništa nije teško koliko god to zahtjevalo i fizičkog truda i novčanih sredstava i svega, kada vidite cilj i kada vidite rezultat svoga rada vjerujte sve to padne u vodu
RADIO PETNJICA: Šta bi promijenili u poljoprivrednom segmentu tj. da li ima mjesta i prostora za napredak, da se bolje dođe do tržišta, da se bolje plasira proizvod i je li to možda kočnica u Bihoru?
Samir Ramdedović: Postavili ste pitanje koje nije samo problem u Petnjici ne samo problem u Crnoj Gori, po meni to je postao globalni problem, poslije dvije godine dešavanja sa korona virusom i poslije svih dešavanja u svijetu. Postavlja se pitanje da li ćemo imati snage da preživimo to neko buduće vrijeme. Sebe sam doveo do tog stepena da mogu i sebi da pomognem, a i drugima, ima par ljudi u Bihoru koji su sa proizvodnjom mnogo jači od mene, ali se bojim da je to mali broj u odnosu na to koliko bi trebalo da ih ima i s onim što imamo u Bihoru.
*************************************************************
ENVER KORAĆ: BIROKRATIJA U CRNOJ GORI JE NAJVEĆI PROBLEM
Radio Petnjica: Kažite nam nešto o BD fondu?
Enver Korać: U punom nazivu Bošnjačko-donatorska fondacija Luksemburg je urduženje koje je osnovano 2007. godine. Ove godine bilježimo jubilej, 15 godina postojanja i izuzetno smo ponosni.
Bilo je mnogo skeptika, koji na početku osnovanju nisu očekivali da opstanemo. Luksemburg ima veliki broj udruženja i klubova, međutim neki mogu sebi dozvoliti da naprave pauzu i odmore se. Mi taj luksuz sebi ne možemo priuštiti. Od osnivanja imamo primarne projekte, koji u kontinuitetu teku i mi sa time ne možemo da posustanemo a niti želimo.
Dakle, javnost je upoznata šta mi radimo a to je finansiranje studenata sa sjevera Crne Gore a razlog je što je velika potreba.
Pokušavamo pomoći mlade i uspješne studente, koji su prije svega dobri učenici ali dolaze iz porodićnih situacija, koje su malo slabije stituirane i značajno bi im bilo teže bez naše podrške.
Prvi naš kriterijum je izuzetno dobar uspjeh. Želim da kažem da dobitnici naših stipendija su skoro svi lučonoše srednjih škola, drugi kriterijum je ekonomske prirode kao i teritorijalno opredjeljenje. Nije Petnjica samo u fokusu, imamo studente iz Bijelog Polja, Rožaja, Berana i šire. Imali smo iz Novog Pazara, Kosova.
BD fond se ne odnosi samo na Bihor, mi imamo članove odbora koji dolaze iz Bijelog Polja, Rožaja, Sarajeva i zajednički imenitelj nam je da pomažemo i budemo jedinstveni.
Odbili smo zahtjeve da naše udruženje nosi naziv Bihorska fondacija. Na zapadu ne treba da se dijelimo po tim aršinima,
Imamo članova koji dolaze iz Italije, Luksemburaca i mnogih drugih. Naš rad usmjeravamo prema Crnoj Gori ali u istoj mjeri imamo rad i aktivnosti i ovdje se fokusiramo prema našim članovima u Luksemburgu. Imamo kontakte sa predstavnicima drugih naroda i mnogi od njih su prepoznali tu ideju i samoinicijativno su se učlanili, imamo deset članova koji su italijanske nacionalnosti.
Nekoliko godina kasnje, uspostavili smo projekat dugoročne namjene koje smo mi nazvali jetimi našeg naroda, odnosno podrška djeci ili porodici bez jednog ili oba roditelja.
Imali smo u prosjeku četvoro djece, desetoro djece godišnje. Za narednu godinu, obezbijedili smo sredstva koja će biti za najmanje deset primaoca, takođe vjerujemo da ćemo broj studenata uspjeti da uvećamo, uprkos problemima koje smo imali zbog korone.
Imamo još mnogo drugih projekata, kao što je hitna operacija, kupovina aparata za ambulantu u Petnjci, pomoć za porodicu Škrijelj, pomoć u pandemiji korone. Uputili smo pomoć Opštini Petnjici, bolnici u Beranama, Crvenom krstu u Bijelom Polju i merhametu u Rožajama.
Radio Petnjica: Vaše aktivnosti prati portala Radija Petnjica, primarna djelatnost je ulaganje u znanje, da li ulaganje u znanje može da spriječi iseljavanje mladih ljudi iz Petnjice?
Enver Korać: Stava sam da može da spriječi iseljavanje ukoliko smo svjesni da je nedostatak kadrova jedan od najvećih problema funkcionisanja, opštine Petnjica, sasvim je jasno da će mladi obučeni kadrovi naći zapošljenje i primjeri to pokazuju.
Bilo gdje danađu zapošljenje, mi smo uspjeli u tome.
Radio Petnjica: Šta je potrebno da se desi u Petnjici, kako mladi ljudi ne bi odlazili i ko je taj koji treba da sprovede?
Enver Korać: Imamo veliki broj studenata na nastavnom smjeru koje smo pomogli u školovanju, nisu oni svi našli zaposlenje u Petnjici zato što nema djece. Nužno je da se ide dalje i prilično je veliki problem naći posao u Petnjici.
Ne može politika nikoga natjerati da dođe u Petnjicu da otvori fabriku, potreban je njegov interes.
Radio Petnjica: Petnjica još uvijek nema benzinsku pumpu?
Enver Korać: Mislim da još uvijek niko nije uspio adekvatno da objasni zašto ne postoji benzinska u Petnjici. Uvjeren sam da u Bihoru ima uspješnih biznismena, koji bi bili u stanju da pokrenu taj projekat, ali nažalost je politika kočnica.
Potrebno je prevazići te probleme ali teško je kazati kako i mislim da uz političku želju vlasti u Petnjici taj problem se mogao riješiti.
Radio Petnjica: Šta mislite o tome kada slušate da se stalno traži od dijaspore pomoć?
Enver Korać: Potrebno je da se na terenu odrade sve moguće pripreme kako bi dijaspora uložila u određene segmente.
Birokratija je u Crnoj Gori veliki problem, barem za nas niti imamo dovoljno vremena a ni dovoljno povjerenja u određenim segmentima.
Radio Petnjica: Da li se pojavio konkretan predlog od strane lokalne uprave prema BD fondu?
Enver Korać: Mislim da se nije pojavio konkretan predlog lokalne uprave a ako jeste ja se izvinjavam ali koliko me pamćenje služi nije. Znam za negativne primjere od ljudi koji su pokušavali nešto da urade i naišli su na velike probleme. Znam čovjeka koji je htio da pokrene pogon medicinskog uglja i imao je investitora iz Holandije i problem koji se pojavio da su šume pod nečijom koncesijom. On je htio nekih 200 radnika da uposli a to je za malu Petnjicu veliki poduhvat i korak naprijed ali se nije uspjelo realizirati zbog administrativnih problema.
Radio Petnjica: Koliko je godina prošlo od kad ste napustili svoj zavičaj?
Enver Korać: U Luksemburgu sam od 1991. godine i ostvario sam u porodičnom i poslovnom smislu. U Crnoj Gori sam od mojih 55. godina samo bio 17. godina. U Njemačkoj sam započeo školu obzirom da mi je otac bio građevinac. U jednom momentu moj otac je napustio Njemačku misleći da više neće ići ali situacija devedesetih je pokazala da je to bila greška.
Radio Petnjica: Šta bi trebalo da se desi da se vratite i živite u Petnjicu?
Enver Korać: Mislim da je to nemoguće. Prva generacija su nostalgičari, druga nema problem, ostvaruju se gdje su rođeni a mislim da roditelji žele da ostanu uz svoju djecu i provedu vrijeme sa njima. Dok ostvarivanje na ekonomskom planu je veoma moguće, ali do potpunog povratka želim da kažem da su to iluzije sa kojima se naši građani nose.
Radio Petnjica: Mnogo je učenika koji završavaju školu u Petnjici, šta njima poručujete?
Enver Korać: Preporučujem mladima da upišu neki fakultet pa i ako se ne ostvare u Crnoj Gori, biće im lakše na zapadu.
U Luksemburgu bez diplome ne može se uspjeti bez obzira gdje je ko rođen. Prvo škola a onda sve ostalo a mi smo tu da pomognemo, ne možemo svima ali uspijevamo dosta.
*******************************************************
DESTO ADROVIĆ: Kod nas svako svoju politiku priča a sirotinja strada.
Radio Petnjica: Koji je to glavni razlog zbog kojeg ste napustili Crnu Goru?
Desto Adrović: Došao sam iz ekonomskih razloga da budem tu par godina ali ostao sam dugo vremena. Još 1974. godine u septembru mjesecu kada sam došao mislio sam da budem tu nekih godinu dana i da se vratim u Crnu Goru jer je to najbolja zemlja. Vrijeme je učinjelo svoje.
Radio Petnjica: Šta se desilo pa nijeste ispunili obećanje koje ste dali sebi da se vratite u Bihor?
Desto Adrović: Godina po godina, posao, kuća. Planirao sam da se vratim da Saliji para ostavim situacije su bile političke nijesu bile dobre. Porodicu sam doveo 1993 godine, ovdje sam bio sam skoro 20 godina.
Radio Petnjica: Je li bilo teško tada?
Desto Adrović: Bilo je teško ali mlad čovjek pa se podnosilo. Išao sam tromjesečno da ih obilazim a ovdje nas je malo bilo iz Crne Gore.
Radio Petnjica: Danas u bilo kojem gradu u Luksemburgu naših ljudi ima.
Desto Adrović: Danas je cijeli Bihor ovdje. Jedan dio Berana je ovdje došao. Iz mojeg sela ima veliki prosijek koji je ovdje. Obično su iz ekonomskih razloga dolazili bila je tada loša politička situacija ali Crna Gora je bila pošteđena od svih stvari kako su već tekle dolje.
Radio Petnjica: Situacija je u donosu na devedesete mnogo bolja ali se iseljavanje i dalje dešava?
Desto Adrović: Crna Gora je u zadnjih deset godina nestabilna, nije dobra politika a tu najviše narod gubi.
Ja o politici ne znam ništa samo znam da sam od prvog do zadnjeg dana DPS-ov čovjek. Prošle godine smo izgubili ali vratićemo se na staro mjesto.
Radio Petnjica: Da li je smjena vlasti na državnom nivou donijela nesto bolje Bihoru?
Desto Adrović: Jeste dosta, fabrika nikad nije ni bilo ali uvijek je imalo posla da se radi. Kada imaš u svojoj zemlji slobodu tada možeš sve da imaš, a sada za sada nemamo tu slobodu koju bi trebali da imamo.
Radio Petnjica: Da li se Desto Adrović slobodnije osjeća večeras u Diferdanžu ili kada pođe u Vrbicu?
Desto Adrović: Ja ovdje toliko godina živim i nikada nijesam imao problema. Idem i danju i noću i nikada njesam niđe imao neki problem. U komšiluku imam mješavinu mada imam i komšiju iz Berana koji je 150 metara od mene.
Radio Petnjica: Je li u Petnjici ima pomaka sa ekonomske strane?
Desto Adrović: Ima, Milo je mnogo pomogao u Petnjici. Moja djeca tromjesečno idu dolje, ja idem s njima pa ostanem po dva ili tri mjeseca. Mora čovjek da se radi, poljoprivreda je zapuštena ali su plate male.
Radio Petnjica: Šta treba da se desi na područiju Petnjice da bi se smanjilo iseljavanje?
Desto Adrović: Mladi ljudi misle da je kao nekada ali ni to više nije isto. Dolje može da se živi, mogu da dišu puim plućima a ovdje mora da se radi od jutra do jutra. Ovdje od jedne plate ne može da se živi. Sve je skupo, kuće milionske a dje su režije.
U Petnjici samo treba da se radi poljoprivreda i stočarstvo, jer taj naš kraj isključivo živi od toga, fabrika nema ima ona jedna u Gusarama par ljudi je zapošljeno male plate koje nijesu redovne. Socijalu treba da ima samo onaj kome je prijeko potrebna a mlad čovjek treba da nađe posao.
Dje god da se ode u Crnu Goru to je svoja kuća a ova ovdje je tuđa. Ja kad odem u Vrbicu tu mi je najljepše. Da je Crna Gora zaštićena puno ljudi bi se vratilo.
Radio Petnjica: Da li će Desto okupiti penzionere iz Vrbice koji žive u Luksemburg i da provede penzionerske dane u zavičaju?
Desto Adrović: Ljudi koji su penzioneri dolaze u zavičaj od maja pa do oktobra budu dolje. Žena i čovjek idu ali već druga i treća generacija veoma teško i nadam se da ukoliko se promojene određene stvari. Crna Gora da bude dodatno zaštićena i neke stvari još da se unaprijede i sigurno bi se neko vratio. Ovdje preko noći može sve da se promijeni, ne zna čovjek šta može sve biti, opet zavičaj je svoj na svome, jer za nas Crne Gore niđe nema.
Naš narod je ostao da živi jer neko mora ostati u zavičaju, ovjde su kirije skupe, ljudu plaćaju ogromne kredite. Sa jednom platom ovdje se ne može živjeti. Redovne su plate, penzije i plate se uvećavaju. U Crnoj Gori sjever nije razvijen i to je problem, ali nešto se radi, asfaltiraju se putevi, imaju neke stvari koje se rade i ide na bolje.
Ovdje ja ne znam ni ko je predsjednik ni kad su izbori a kod nas svako svoju politiku priča a sirotinja strada.
Na kraju, želim da pošaljem poruku da su moji Bihorci dobro i zdravo i da nikada nemaju problema i glava gore, bolje je u zavičaju nego u Luksemburgu.
REDAKCIJA RADIJA PETNJICA
