Luksemburški grad Niderkorn, komuna Diferdanž, krije recept za uspjeh svakog mladog čovjeka. Još ako taj mladi čovjek nosi u sebi tradicionalne vrijednosti koje je naslijedio od svojih roditelja, pa napravi svojevrsnu simbiozu tradicionalnog sa zapadnjačkim sistemom, eto ključa za uspjeh. Jedan takav mladić je Demir Osmanović.
Ovaj mladić, bihorskog porijekla, i pored toga što je tek zakoračio u život, sa svoje 22 godine, postavio je sebi cilj i on ga ne sanja. On radi da bi ostvario ono što je zamislio – petnaest brendiranih frizerskih salona. Riješio je Demir da, kada je u pitanju ovaj estetski posao, zagospodari Luksemburgom i okolinom. Od 15 zacrtanih salona, jedan već radi punim kapacitetom a u pripremi je otvaranje drugog salona koji će biti namijenjen pripadnicama ljepšeg pola.
Demira smo upoznali sasvim slučajno, šetajući kroz Niderkorn. Upada u oči naziv salona „Demir`s hair“. Sam naziv upućuje – na naše gore list. U razgovoru sa ovim mladićem, saznajemo da njegovo porijeklo vodi iz Bihora. Njegov dedo, Orle, u potrazi za boljim životom svoje porodice, skrasio se u Vitomirici kod Peći. Krajem 90-tih, njegovog oca, Osmana, prati ista sudbina kao i deda i put ga vodi do Luksemburga gdje, morskim žargonom rečeno – spušta sidro.
Demir jeste rođen u Luksemburgu ali to nije uticalo da se u njemu jasno prepoznaje duh Bihora. Naprotiv, na već zdravu osnovu bihorskog vaspitanja, samo je nakalemljen zapadnjački pristup radnim obavezama. Zahvaljujući tome, Demir sa svoje 22 godine, postigao je mnogo više nego li neko za čitav svoj radni vijek.
„Sve što sam do sada postigao, to je zahvaljujući mom babu. On mi je bio, ostao i biće uvijek, vjetar u leđa. Uvijek me usmjeravao na pravi put i usput vršio kontrolu da ja sa tog puta slučajno ne skrenem. Kako ranije tako i danas mi naglašava da obraz mora da se čuva i da on nema cijenu. Obraz se ne može kupiti novce“, priča Demir Osmanović za portal radija svoju priču i otkriva nam da je frizerski zanat učio u školi a da je prije četri godine otvorio svoj prvi salon.
„Dođe trenutak kada se moramo odlučiti šta dalje. Tu mi je pomogao otac. Otvorio sam svoj frizerski salon i krenuo sa poslom. Odmah sam postavio pravilo da klijent mora da bude uvijek zadovoljna. Uporedo sam tim, zacrtao sam da otvorim petnaest frizerskih salona, što za muškarce što za žene. Ima dosta naših ljudi koji otpočnu neki posao ali oni ne rade. Vole da gazduju. Ja ne radim tako. Zacrtao sam sebi cilj i spreman sam da puno radim da ga ostvarim. Da se razumijemo, nije to neki rad kao što će neko da pomisli da ja sad nemam minut slobodnog vremena. Naprotiv, imam svoje radno vrijeme, imam pauze u toku radnog vremena. Poštujem radno vrijeme, poštujem svoje klijente i gledam da oni budu zadovoljni. Rigorozan sam prema odabiru radnika i tu baš vodim računa. Manje kvalitetan radnik, to se odmah vidi po klijentu i njegovom licu a to bi mi bila loša reklama i narušilo bi mi imidž koji sam stekao“, ističe Demir kod kojeg dolaze i naši ljudi.
„Puno naših dolaze ali, moram da gledam na njih kao i na „strance“. Bude meni toplo i prijatno u grudima kada čujem naš jezik, ispuni me neka čudna toplina ali, ako hoćeš da uspiješ u ovom poslu, svi klijenti su ti isti“, kaže Demir i otkriva nam da mu je omiljena alatka makaze i britva. „Mašinom može, ajde da kažem – svako da šiša. Makaze su već nešto drugo. Sa njima treba znat i mogu slobodno reći, njih treba da voliš“, kaže Demir.
To što je rođen u Luksemburgu, multinacionalnoj državi, nije ga udaljilo od svoje tradicije pa se i kod izbora partnera za osnivanje porodice, rukovodio se maksimom – beri cvijeće u sopstvenom dvorištu. „Supruga mi je od naših, porijeklom iz Bijelog Polja. I pored toga što sam još uvijek mlad, slabo izlazim u grad. Posvetio sam se porodici pa tek onda poslu. Čim odlučiš da se oženiš, nema kafana i grada u nekoj mjeri.
Kafane i noćni život nikom nije donio ništa dobro. Posvetio sam se ostvarenju zacrtanog cilja. Želja mi je da uključim u ovaj posao i ostatak porodice. Za početak, već sam počeo brata da obučavam ovom zanatu. Napravićemo pravi porodični biznis širokih razmjera. Osmanovići, bože zdravlja, jednog dana će biti vlasnici lanca brendiranih frizerskih salona a sinovi Samirovi će biti poznati da su do uspjeh došli profesionalnim, časnim i poštenim radom, kako nas je babo uvijek učio“, kaže Demir Osmanović iz Niderkorna koji je istakao da stigne jednom godišnje da posjeti kraj odakle se njegov dedo otisnuo u svijet.
„Upoznat sam da naši mladi ljudi, napuštaju svoj kraj i dolaze ovamo. Ako misle da ovdje pare zarađuju a noću da ih troše po noćnih klubova, to nije dobro. Noćni klubovi ne mogu da donesu ništa dobro. Ovdje je dobro da se zaradi ali moraju da budu mudri i vode računa kako i na šta troše“; zaključio je sa porukom mladim Bihorcima, Demir Osmanović za portal radija.
DENIS BOŽOVIĆ
