Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.
Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.
Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE
Pred vama su Hazbija Kalač, bivši predjednik SPP i Aldin Muratović, potpredjednik SPP .
Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, narod, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?
HAZBIJA KALAČ: Kultura je konačni izraz ili zbirni pokazatelj svih vrijednosti do kojih je stigla jedna zajednica. Običaji i/ili tradicija, kao jedan aspekt kulture, dobar su socijalni indikator razvoja jedne zajednice. Ali, naravno, mnogo je i drugih indikatora kulture jedne zajednice. Sam pojam kultura nas podsjeća da je riječ o procesnom društvenom fenomenu, o inteligentnom, misaonom naporu čovjeka da se podigne na što veći stepen organizacije zajednice.
Naša zajednica je determinirana mnogim negativnim historijskim okolnostima koji joj sa jedne strane umanjuju šanse za opšti kulturni razvoj i nadgradnju, ali istovremeno, sa druge strane i kroz takav izazov provociraju intelektualnu dovitljivost, što se svakako odrazilo na opšte kulturne vrijednosti pojedinca i zajednice.
U takvim okolnostima može se uočiti da opšti kulturni trend naše lokalne ili regionalne, sandžačke zajednice, kreće se u pravcu kulture otpora i preživljavanja. Oslonac isključivo na sopstvene resurse je u tom smislu, pokazatelj ili dominantni obrazac kulture našeg čovjeka, ili u slučajevima interaktivnog odnosa sa sistemom – državom, nepovjerljivog i s toga vrlo pragmatičnog, kratkoročno ciljanog odnosa.
Opštine i njihove administracije u kojima dominantno živi naša zajednica, prilično haotično i kratkoročno planiraju bilo koji oblik kulturnog djelovanja, što je sve uzrokovano pomenutim društvenim fenomenom i podrazumijevanim statusom naše zajednice. Odgovor na ovo pitanje čini mi se podrazumijeva i ocjenu šta bi trebalo mijenjati. Mislim da prije svega treba mijenjati taj podrazumijevani narativ o odlasku sa ovog našeg domovinskog prostora. U našoj svijesti se preko različitih kulturnih obrazaca mora ugraditi odnos neodvojivosti od svog vatana, da mi ustvari ne postojimo bez ove zemlje, bez države Crne Gore, bez Sandžaka kao regiona, bez Rožaja za Rožajce ili Petnjice za Bihorce. Mora se graditi kultura očuvanja zajednice na našim kolektivnim vrijednostima, ne zanemarujući svijest individualne odgovornosti prema svim elementima kulture kojoj pripadamo. Svaki naš član zajednice, gdje god da živi morao bi imati kućnu adresu ovdje, u domovini, i taj kulturni obrazac mora postati naš osnovni životni obrazac.
ALDIN MURATOVIĆ: Svaki narod, svaka država, opština ili bilo koja druga zajednica ima svoje posebnosti ( običaje, kulturu, jezik, naciju , vjeru, itd..), tako i moja Petnjica- Bihor. Možemo slobodno reći da je Bihor, ostao originalan po svim ovim posebnostima koje sam pomenuo prethodno, Bihor je netaknuta kulturoloska sredina, gdje se govori jasno i srcem, gdje se cijeni svoje, a poštuje tuđe, gdje je svako dočekan s velikim zadovoljstvom i otišao s velikim poštovanjem prema Bihoru, to su možda i ključne vrijednosti Petnjice i bihorskog kraja. Mislim da svaki čovjek treba da čuva svoj identitet, da ga čuva za sebe i da ga brani kada je ugrožen od negacije i asimilacije drugog i drugačijeg, identitet je lična karta svakog čovjeka i o njemu se ne raspravlja.
Kakav je vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena.
HAZBIJA KALAČ: Islam je sistem vrijednosti – svojim principima potpuno kompatibilan prirodnim potrebama čovjeka, i svako narušavanje ovih principa ima iste ili slične posljedice koje nastaju zbog ekološkog narušavanja prirodne sredine. Prirodni zakon gravitacije, primjera radi, ima trenutne implikacije kršenja ovog zakona, dok kršenje društvenih zakona nema trenutne posljedice, ali te posljedice ipak dođu. Božji zakoni su i zakon gravitacije i zakoni etike.
Etički principi islama u vezi sa slobodom i pravima žene, odnose se na prirodno pravo žene, i kao konačni rezultat daju garanciju za zdravu zajednicu, slobodnu i sretnu ženu. O tome najbolje i jedino objektivno govore upravo žene muslimanke, koje poštuju principe islama, a sve druge predstavke u vezi sa ovom temom, samo su zlonamjerna nagađanja, sa jasnom namjerom omalovažavanja principa islama.
Samo pitanje je poznati stereotip u vezi sa islamom, osmišljeno da se pokuša staviti mrlja na principe islama. Ipak, pitanje je samo po sebi nelogično jer pada na elementarnom primjeru da se ne postavlja pitanje zašto žene nose šešir, a postavlja se pitanje zašto nose maramu, iako sa stanovišta mojeg modnog ukusa, marama ženi daje ženstvenost, a šešir je čini muževnom.
Mislim da naša zajednica većinski dijeli ovo moje mišljenje.
ALDIN MURATOVIĆ: Moj odnos prema religiji kojoj pripadam – Islam je s velikim zadovoljstvom i zadovoljan sam sa svim božijim uputstvima koje mogu biti samo dobro za čovjeka, nikako loše, jer od Boga nam se može desiti samo dobro za nas, bez obzira da li mi u datom trenutku možemo to prihvatiti ili ne. U Petnjici je većina stanovništva islamske vjeroispovjesti, gdje je vjernik uvijek bio ono sto treba biti, što znači da vjeruje za sebe, da čini dobra djela u svojoj mogućnosti i da čuva i odgaja svoju porodicu u duhu Islama, možda se na nas Bihorce mnogi drugi mogu ugledati. Vjera je lična stvar svakog pojedinca i ne treba davati nikakva mjerila u smislu koliko je i je li neko dovoljno dobar ili loš vjernik. Ako neka hanuma (žena) ima želju ili potrebu da se pokrije to je njeno lično pravo i mi smo svi dužni da to poštujemo.
Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru ili naciju)
HAZBIJA KALAČ: Klasični balkanski stereotip i još jedna loša priča. Glasam za mješovite brakove na principima Božjeg zakona. A podsjetit ću da Allah ljude dijelu samo prema bogobojaznosti.
ALDIN MURATOVIĆ: Imam lični stav po ovom pitanju, ali on je u potpunosti identičan kao što to nalaže religija Islam.
Koliko je u vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?
HAZBIJA KALAČ: U našoj zajednici ova tema je zastupljena onoliko koliko zaslužuje shodno našoj vjeri i sa njom usklađenim kulturnim vrijednostima.
Islam je čovjeku dao najveća prava, a najbolji primjer je Kur’anski ajet u kojem se čovjek izjadnačava sa čovječanstvom.
Poštujem sva individualna i kolektivna prava definirana međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i slobodama, svakako do granice do kada ta prava ne ugrožavaju drugog pojedinca ili zajednicu.
Obaveza svakog čovjeka je da poštuje uspostavljeni poredak – red na kojem počiva cijeli svemir.
ALDIN MURATOVIĆ: Svaki čovjek ima slobodu da bude ono što želi, ali društvo ne treba da daje previše vremena negativnim pojavama po jednu zajednicu. Petnjica je još uvijek zdrava sredina.
Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema gradjanima i obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast i njene službe servis gradjana? (može da se navede i primjerpozitivan i negativan ili lično iskustvo).
HAZBIJA KALAČ: Ovo je tema koja zaslužuje višedisciplinaran pristup. Sociološko-etički pristup ovoj analizi bi moga dati mnogo zanimljivih odgovora. Kratko, mogu reći da živimo u političko-pravnom ambijentu sa velikim etičkim posrnućem, gdje su kriminal i korupcija sa brojnim sofisticiranim modalitetima, postali nepisano ali prihvatljivo i podrazumijevano pravilo. Ekonomski i politički poredak je druga tema na koju možda najkraće treba reći da smo bez imalo opreza ušli u dužnički ekonomski sistem, koji podrazumijeva uzimanje pretpostavljene “novostvorene” vrijednosti od budućih generacija, što je i logički i ekonomsko-politički apsurd koji jednog dana mora doći na naplatu. Moram kazati da ovakva politika i sa aspekta etike, i sa aspekta ekonomske nauke i sa aspekta politike, potpuno je neusklađena sa našim osnovnim kulturnim vrijednostima.
Iz svega ovog, može se izvesti zaključak da lokalne uprave brzo i sve brže klize u sistem koji je sušta suprotnost od zakonom definiranog sistema servisa građanima.
ALDIN MURATOVIĆ: Lokalna uprava treba da bude servis svih njenih građana i to je obavezna i po Ustavu i zakonima ove zemlje. Međutim, male opštine poput Petnjice su mnogo osjetljivije i svaki dobar ili loš odnos se primijeti kod građana, sigurno je bilo i dobrog i lošeg odnosa prema građanima, ali treba ukazivati na greške i tako jačati društvenu svijest, tj.da je ono lično manje bitno u odnosu na društveno dobro, koje uradimo ili ne uradimo u određenom vremenu. Lokalna vlast je u administrativnom smislu odgovorila na zahtjeve građana, ali kada je u pitanju zapošljavanje i rješavanje infrastrukturnih problema građana, mislim da su tu bili selektivni, što nije dobro. Građani naše opštine i države treba da znaju, da uvijek može bolje i ima bolje.
SAMIR RASTODER
