TU OKO NAS

Čast pojedincima, ali većina naroda Jugoistočne Evrope, pogotovu Balkana, ne posjeduju minimum ekološke kulture i prosvijećenosti.

Kao i obično kada se nađem u Bihoru i danas idem u jutarnju šetnju. Vazduhu i svemu što su Bog iliti priroda stvorili – prigovora nema;Skoro svaki pedalj zemlje pokriven je rastinjem i gustom čekinjastom travom.

Jutarnja rosa polako nestaje sa vrhova travku. Nebo je mirno more iznad naših glava. Izmiče septembar, najljepši mjesec u Bihoru.

Putem koji čine duboke vododerine primičem se uzvišenju koje kao međaš stoji između dva bihorska sela – Laze i Trpezi.

Na samom vrhu brda, na zaravni veličine školskog dvorišta, nalazi se repetitor za primopredajnike radio i televizijskih signala. Nadmorska visina 1.010 metara.

U blizini samog predajnika – nedavno izgrađen ljetnjikovac sa dva veća drvena stola i četiri klupe. I Sve je u ambijentalnom stilu. Pogled na sve četiri strane doseže do u beskraj. Na sve strane štrče vrhovi dalekih planina.

Čast pojedincima, ali većina naroda Jugoistočne Evrope, pogotovu Balkana, ne posjeduju minimum ekološke kulture i prosvijećenosti.

Očito, poneko i obilazi ovo malo izletiŝte sa nedavno izgrađenim ljetnjikovcem pored kojeg jutros zatičem ognjište i oko njege prazne pivske flaše, konzerve, nagorelu plastiku…

Slika i prilika današnje Crne Gore i Balkana.

Sve je to moglo stati u one iste kese u koje je donešeno da bi izletnicima boravak na vrhu brda, obraslog mladim borovima, učinilo ljepšim.

Ali, ovo je Balkan, ovo je Crna Gora, ovo je Bihor!

Iza izletnika ostaje ruglo koje svjedoči ko smo i gdje smo.

Nekako smo i privikli na mini deponije svuda duž lokalnih puteva u ovom dijelu planete, ali, možemo li bar poštedjeti izletišta kojih, istini za volju, i nemamo previše.

Odgovorni za red i nered u opštinama, opijeni borbom za vlastite položaje, ne primjećuju otpad u koji polako ali sigurno zarastaju.

Za ljubav prirode koja nezaustavljivo buja sjutra ću ponovo izaći do ljetnjikovca na brdu, pokupiti đubre i ponijeti u najbliži kontenjer.

I za kraj: Gospodo, vi koji ostavljate gomile smeća za sobom – niste ga ostavila kraj puta, niti na izletiŝtu – ostavili ste ga, dobro upamtite, pod svojim jastukom.

FAIZ SOFTIĆ/POBJEDA