Opština Petnjica je nakon uvođenja stečaja u beransko autoprevozno preduzeće ”Simon vojaž” ostala jedini grad ne samo na sjeveroistoku, već i u čitavoj Crnoj Gori, prema kojem ne postoji nikakav autobuski prevoz, i čiji stanovnici su prepušteni taksistima.
Do gašenja ovog preduzeća, čiji je vlasnik porijeklom iz Petnjice Mehmed Adrović, prema Petnjici i bihorskim selima postojale su čak tri autobuske linije – za Petnjicu, za selo Bor, kao i za mjesni centar Trpezi.
Mještani ovog kraja ističu da su zbog toga stanovnici petnjičke opštine prinuđeni da se sami snalaze kada je prevoz do Berana, Rožaja i Bijelog Polja u pitanju.
“Na području Petnjice prije četiri decenija imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i đaka, nego danas. Apelujem na nadležne da što prije preduzmu nešto po ovom pitanju i omoguće mještanima petnjčkih sela bar najosnovnije uslove za život jer, ako se nastavi ovakvim tempom naši krajevi će ubrzo ostati pusti”, kaže stanovnik Petnjice i odbornik u lokalnom parlamentu, Zaim Ličina.
Stanovnici Bihora ističu da je iz centra Petnjice nemoguće otići gradskim ili međugradskim prevozom, osim sa privatnim automobile, koji nemaju baš svi stanovnici, a posebno ne stariji, pa im preostaje kao mogućnost jedino da koriste taksi usluge.
Jedna od najjeftinijih taksi firmi u Beranama, kojih ima čak šest ili sedam, do Petnjice vozi u jednom pravcu 10 eura.
“Do Trpezi cijena u jednom pravcu je 14 eura, do sela Bor 20 eura, a do Savin Bora 25 eura”, kazao je Portalu RTCG jedan od taksi vozača.
On je rekao da nije isključeno da cijene budu i povećane poslije posljednjeg poskupljenja cijena goriva.
“Ne želim da se reklamiram, ali tvrdim da smo mi najeftiniji. Samostalni taksisti su mnogo skuplji. Ali, ljudi su prinuđeni da koriste usluge, jer nemaju drugog načina da dođu do Berana, gdje su sve značajnije institucije, i posla imamo čak i previše”, kazao je taj vozač taksija.
Odbornik Ličina podsjeća da na području Petnjice živi veliki broj ljudi koji su u poodmaklim godinama zbog nedostatka autobuske linije do Berana često ne mogu doći do ljekara i dobiti adekvatnu ljekarsku pomoć.
“A nemaju svi auta i nemaju ni svi novca za taksi”, kazao je Ličina.
On smatra da su zbog ovakve situacije stari i bolesnu uskraćeni da ostvare elementarno pravo na zdravstvenu zaštitu.
“Ovaj problem bi se mogao riješiti donošenjem odluke po kojoj bi se regulisao prevoz do najudaljenijih mjesta kombi vozilima, uz određene uslove. Mi vjerujemo da bi ovakvo rješenje bilo od velike pomoći građanima”, smatra Ličina.
Nakon stavljanja ključa u bravu u “Simon vojaž” nisu u mnogo boljoj poziciji ni stanovnici drugih gradova u regionu, ali iz iz tih gradova, ili kroz te gradove idu makar prolazne autobuske linije.
Ako neko ne može čekati prolazne autobuse, koji ih možda neće ni primiti zbog broja mjesta, onda su i oni prinuđeni da koriste taksi usluge.
“Od Gusinja do Berana cijena taksija je trenutno 25 eura u jednom pravcu, od Plava 20, od Adnrijevice 8, a od od Rožaja do Berana je cijena 15 eura. Cijene prema Bijelom Polju naglo skočile nakon početka radova na putu Ribarevine – Berane, gdje zbog pet zastoja i čekanja taksisti najčešće neće da voze, ili voze po cijeni koja je sa 16 skočila na 20 eura u jednom pravcu”, kazalu su našem portalu u toj beranskoj taksi firmi.
Osim što je u Beranama Kliničko bolnički centar za sjever, u ovom gradu nalazi se osnovni sud i Osnovno državno tužilaštvo koji pokrivaju i opštine Petnjicu i Andrijevicu. U Beranama je i Visoka medicinska škola, kao najveći broj srednjih škola.
U Bijelom Polju, sa druge strane, nalaze se skoro sve značajnije institucije, počevši od Višeg suda i Višeg državnog tužilaštva, Komisije za restituciju za sjever, Centra bezbjednosti, sjedišta ANB i drugih, tako da je frekvencija putnika u ovom regionu Crne Gore veoma velika.
Nedostatak lokalnog javnog prevoza, uprkos ovim podacima, ne zabrinjava ni stečajnu upravu “Simon vojaža” koja je mogla organizovati prevoz makar na tim linijma u cilju javnog interesa, a ne zabrinjava, čini se, mnogo ni Direkciju za saobraćaj MKI koja već tri i po godine od početka štrajka i uvođenja stečaja u “Simon vojažu” da učini bilo šta da se ova već neodrživa situacija konačno riješi.
Upravo je “Somon vojaž” do tada neprikosnoveno držao monopol na lokalne linije, kao i na učenički prevoz, kojeg u ovom region od tada takođe nema.
