Najbrojnija petnjička “dijaspora”, ako se to tako može reći, ne nalazi se u Luksemburgu, Švajcarskoj, Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji zapada, već 150 kilometara južno od centra Bihora, u Podgorici. Kad tome dodamo i veliki broj onih koji su u Baru i Ulcinju, ta brojnost postaje ozbiljna.
Upravo su ti Bihorci na “privremenom” radu u Glavnom gradu Crne Gore ili primorju, prije desetak dana, najviše slavili otvaranje puta Jezerine – Lubnice, odnosno Kolašin – Berane, čime je skraćen put za oko sat vremena.
Putovanje od Podgorice do Petnjice bilo je i ranije naporno, jer je trebalo savladati izazove u Platijama, pa one od Crkvina do Kolašina i dalje. Bilo je potrebno nekih dva i po sata da vožnjom primjerenom uslovima puta “zagrliš” zavičaj. Auto put je skratio muke, ali je i pored toga ostalo dosta, posebno ako računamo na rekonstrukciju puta Ribarevine – Berane, a od skoro i onu od Lepenca do Ribarevina. Trebalo je dosta strpljenja, živaca, ali i dobrih guma, da se dođe do Bihora.
Da ne pominjemo onu katastrofu na putu od Bioče do Petnjice, gdje iza svake krivine vreba opasnost, a rupe i izlokani asfalt prijete da ostanete bez guma ili nekog drugog dijela kola. Stres i živci se ne mogu kvantifikovati, ali zasigurno da je često putovanje ovom dionicom uzrok visokog krvnog pritiska ili nekih drugih oboljenja.
Sve je to otvaranjem puta Berane – Kolašin otišlo u zaborav, makar za one koji neće do Bijelog Polja ili Mojkovca. Put od Podgorice do Petnjice, umjesto dva sata i petnaestak minuta, sada traje sat i nešto više od 30 minuta. To je samo vrijeme koje se dobija, a o benefitima koji su teško mjerljivi može samo da ispriča onaj ko je već koristio novi putni pravac.
